Točno dvije godine nakon nastupa sastava Rizwan-Muazzam Qawwali u Lisinskom dolazi nam sastav iz najstarije qawwali obitelji na Indijskom potkontinentu.
Obitelj Faared Ayaz Raziuddina vuče korijene od samog Hazrat Ameer Khusraua (13. st.) utemeljitelja qawwalija, izumitelja tradicionalnih hindskih instrumenata sitara i table, te autora mnogih raga koje se izvode diljem Indije i Pakistana.

Predak Faared Ayaza, Mian Samad Bin Ibrahim bio je prvi učenik Hazrat Ameer Khusraua i vođa sastava "Qawwal Bachoon Ka Gharana" koji je osnovao sam Ameer Khusrau.
Sastav Faarad Ayaz Qawwal nastupao je u Ujedinjenim narodima u New Yorku, u UNESCO-u u Parizu, na Olimpijskom glazbenom festivalu u Grčkoj, u British Museumu, na World Music Institutu u New Yorku, te u brojnim zemljama svijeta.
Fareed Ayaz Qawwal proputovali su Veliku Britaniju, Francusku, Nizozemsku, Belgiju, Austriju, Švicarsku, Rumunjsku, Zimbabwe, Keniju, Dubai, Sudan, Iran, Bangladeš, Nepal i Indiju.

U skladu s qawwali tradicijom najstariji sin uči umijeće qawwali pjevanja od oca. Pakistanski ansambl, Faared Ayaz Qawwal, nakon smrti legende qawwalia Munshi Raziuddina, preuzeo je njegov najstariji sin, Faared Ayaz Raziuddin. Munshi Raziuddin je više od 65 godina svog života posvetio pjevanju. Dodijeljena mu je "Pride Of performance", najviša počast koju umjetnik može dobiti u Pakistanu. Može se, dakle, reći da je Faared Ayaz glazbenik besprijekornog umjetničkog pedigrea. S njim je u sastavu i mlađi brat Abu Mohammed. Fared Ayaz i Abu Mohammed imaju zvanje ustada, najveće titule koju qawwali glazbenik može imati. ŠTO JE TO QAWWALI?

Nakon koncerta u siječnju na kojem su nastupili turski derviši ponovno se vraćamo islamskom misticizmu - sufizmu. Ovaj puta dijalog sa vječnošću vodi se putem pjesme, a ne plesa, kao što je to tradicija turskih sufista - derviša.

Qawwali je uglazbljena mistična poezija koju izvode profesionalni pjevači na arapskom, hindskom ili urdu jeziku. Izvorno je u prošlosti bila je namijenjena izvođenju na duhovnim susretima, ponajprije u mauzolejima svetaca. Zadatak glazbenika kod takvih susreta je bio da pjevanjem vjerskih tekstova, opetovanim zazivanjem imena Boga, intenzivnim ritmom pljeskanja i udarcima perkusija povežu publiku s Bogom.
Kad qawwali pjevači osjete da je neki stih ili zaziv dopro do publike, ponavljaju ga nekoliko puta kako bi pojačali intenzitet, ali i omogućili slušateljima dublji doživljaj glazbe. Qawwali pjevači pripadaju sufističkoj tradiciji. Kao i dervišima, zarada im nije na prvom mjestu. Umjesto od koncerata i glazbenih izdanja u prošlosti su živjeli od dobrovoljnih priloga slušatelja.

Današnji qawwali pjevači, koji nastupaju na koncertima World glazbe, prilagodili su svoje izvedbe suvremenim potrebama, spajajući tradiciju i novije zvukove. Nusrat Fateh Ali Khan svojedobno je rekao. "Iako urdu tekstovi mnogima nisu razumljivi, vjerujem u moć ove glazbe koja je namijenjena svima koji vjeruju u ljubav".

KAKO SE PJEVA QAWWALI?

Originalan qawwali repertoar izvodi se na arapskom i urdu jeziku. Romantična ljubav se upotrebljava kao metafora duhovnog obožavanja i mističnog prosvjetljenja.
Pjesma obično započinje laganom instrumentalnom improvizacijom koja u skladbu uvodi melodiju. Slijedi solistički nastup pjevača, redovito praćen samo harmonijem. Zazive solista ponavlja prateća skupina pjevača, a izrazitim se udarcima na perkusijama i pljeskanjem pojačava intenzitet, a često i ubrzava izvedba.

Pjevanjem solist zapravo razgovara s Bogom, postavlja mu pitanje i sam daje odgovor. Pjevači-solisti povremeno prekidaju dijalog virtuoznim pjevanjem dodatnih stihova koje je praćeno ekstatičnim pokretima tijelom, tj. rukama, a ti se solistički prekidi pretvaraju u nadmetanje u virtuoznosti između pjevača i svirača harmonija ili dva solo pjevača međusobno. Kako pjesma napreduje, postupno se pojačavaju tempo i glasnoća, što dovodi publiku do sve većeg i većeg ushita.

Pravi, autentični qawwali, kakav izvode Faared Ayaz Qawwal, stavlja veći naglasak na vokalni izričaj nego na glazbeni. Instrumenti imaju prvenstveno ulogu artističke pratnje, dok vokal razvija i prenosi Božju poruku. Svrha ovakvog komuniciranja je pročišćenje, odnosno oslobođenje od svjetovnih tereta i problema.

pedja // 30/04/2005