Jako tužna vijest. Neki dan sam čitao njegov interview pun optimizma u kome je na tanane pričao svoju biografiju punu mnoštva zanimljivih dogodovština još od prije samog osnivanja Riblje Čorbe u kome iznosi da premda je rođen (16.VIII 1953) i živio na Terazijama (najelitnejm dijelu Beograda), kao klinac je gotovo svakodnevno jeo grah koji ga je othranio u vrijeme dinamički rastućeg Titovog socijalizma. Slušao je magnetofonske trake koje mu je otac donosio s Radio Beograda (otac mu je radio popularnu emijsiju "Selo veselo" koje se jako dobro sjećam), znao se po noći sakrivati ispod pokrivača s tranzistorom i slušati nove hitove s Radio Luxembourga, dobio je prvu akustičnu gitaru na poklon koju i nije znao svirati, ali je nabijao skladajući svoje pjesme usput naukovajući i nekoliko akorda.



Nakon završene osnovne škole imao je privilegiju da ode u USA kod jedne židovske familije koju je zvao svojom porodicom, tamo je nakon školovanja dobio na poklon gitaru koja je koštala najmanje 1000 dolara, a kasnije ju je prodao za smiješne pare tijekom domovinskog rata. S Borom Đorđevićem je u vrijeme punka, new-wavea i NWOTBHM osnovao Riblju Čorbu po povratku iz USA jer je prethodno sviruckao po nekim neuspješnim bendovima, a prva stvar koju su objavili bio je singl "Lutka sa naslovne strane", a potom i "Rokenrol za kućni savet" koji su se prodali u 100.000 primjeraka. Nakon toga više nije bilo izlaza: Riblja Čorba je postala mainstream bend ogromnih razmjera, gotovo svi albumi su im doživljavali enormne cifre prodaje tijekom bivše ex-Yu, koncerti su im bili pretovareni i rasprodani, a po popularnosti koju su imali, znali su zasjeniti Bijelo Dugme, a kasnije i Plavi Orkestar i Zdravka Čolića.



Liječio se u kliničko bolničkom centru Bežnijanska kosa, stanje mu se pogoršavalo i bio je prebačen na respirator. Umro je u 67. godini života. Bio je tekstopisac i autor mnogih drugih hitova Čorbe i brojnih drugih izvođača. Ja ću ga se sjećati jako dobro. Uz Bajagu, bio je jedini član Riblje Čorbe koji mi je kao klincu 1982. u Đurđevcu ispred hotela Picok dao smješak, a držao sam u ruci novi album Boe - "Ritam strasti". Bajaga je dignuo prst 'mali, to je fenomenalno', a Miša je klimnuo glavom. Bora, Rajko Kojić i Vicko Milatović uopće me nisu primjetili da postojim. Ali kao klinac sam se osjećao strahovito sretnim malim punk/new-wave nevinašcem pred ovakvim, ondašnjim zvijezdama. Bas gitara Miše je imala funkciju sve dok Bora nije počeo srati na nacionalističkoj bazi, a od tada, ima jako dugo, Riblju Čorbu nisam slušao, mada jesam percipirao jer je napadala mene i moj hrvatski narod neumjesnim komentarima s one, nacionalističke strane domovinskog rata koji nikome ništa dobro nije donio. Bori Čorbi to nije trebalo, mogao je držati jezik za zubima i danas bi i dalje bio zvijezda no.1 u pomanjkanju narodskog Bijelog Dugmeta, a bend bi mu bez problema punio hrvatske i slovenske dvorane.

Miša je bio dobar duh Riblje Čorbe. Staložen i koncentriran na pjesmu, inteligentan i glazbeno nadahnut. Slava mu!

horvi // 29/11/2020