Godspeed You! Black Emperor su kultni post-rock bend iz Montreala, mjesta gdje sam provela jedno ljeto davne 2013.godine - to je prekrasan grad koji, slično kao Berlin, pruža utočište frikovima, pankerima, otpadnicima i umjetnicima koji ljeti zavladaju ulicama i trgovima, s besplatnim koncertima na otvorenom u svakom kvartu, parku… GY!BE ne samo da su bili revolucionarna pojava kad su počeli svirati sredinom devedesetih, nego su i doslovce stvorili infrastrukturu iz koje je iznikla čitava mitska montrealska indie / post rock scena iz sredine 2000ih: članovi benda su otvorili i držali studio Hotel2Tango gdje je snimljen dobar dio albuma klasika scene, uklljučujući i Funeral od Arcade Fire, te kultne klubove La sala rosa i Casa del Popolo, u kojima je scena i stasala. Bend zapravo funkcionira više-manje kao anarhistički kolektiv, a ne kao grupa s klasičnim unutarnjim hijerarhijama, a javno su zagovarali antikapitalizam, prava trans osoba, Palestinaca… Sad ću dosta pojednostaviti stvari, ali recimo da u post rocku kao žanru postoje dvije struje: ona koja korijene ima više u eksperimentalnom rocku, jazzu (sjetimo se kasnog Talk Talka!) ili čak post hardcoreu (Slint…), i "generička" struja pomalo posprdno nazvana "Crescendocore" koja se kao pijan plota drži formule: polagani, tihi uvod, dugačko građenje tenzije do epskog, glasnog, veličanstvenog vrhunca / klimaksa. Meni je taj pseudo-mikrožanr dosegao vrhunac s ranim albumima GY!BE i japanskim bendom Mono koji su ga izbrusili i usavršili; većina onoga sto je došlo poslije je dosadna i blijeda kopija. Da budemo jasniji, GYBE su praktički izmislili ovaj zvuk, i kako to obično biva sa začetnicima i inovatorima, njihova glazba, za razliku od kasnijih imitatora, ne zvuči nimalo formulaično i generičko. Da, koriste krešenda, ali i disonancu i neobične teksture i abrazivne elemente, melodije nisu toliko "čiste" ni pamtljive, strukture pjesama manje formulaične ,a tu su i elementi semplova, ambijentalne glazbe, spoken worda, dronea, komorne glazbe… GY!BE sam prethodno gledala u Berlinu tamo neke davne 2011.godine, i sjećam se da im je predgrupa bila neka treš elektronika koja je djelovala kao sprdnja, a da mi je sam njihov koncert bio dobar, ali jako naporan; doslovno sam se poslije osjećala (mentalno) iscrpljeno. To je vjerojatno bilo zato što je to bila faza benda oko povratničkog albuma 'Allelujah! Don't Bend! Ascend! koji je takav - dobar ali naporan… a stare klasike tada, ako se ne varam, nisu baš svirali. E sad, ovaj zagrebački koncert nije uopće bio naporan, čak dapače. Vjerojatno zato što je čitava prva polovica koncerta otišla na svirku novih, nepoznatih i još neobjavljenih (koliko mi se čini, i neimenovanih?) pjesama koje su sve osjetno "lakše", pitkije i tečnije od materijala s prethodnih par albuma; manje bučne i žestoke - GY!BE su se izgleda s novim materijalom znatno smekšali. Možda mrvicu više konvencionalno nego što bih očekivala od benda, strogo unutar gabarita post rocka, ne nadilazi granice žanra niti otkriva neke nove terene, ali je veoma ugodno i prijatno za slušati, s predivnim violinama, uhu milim i ugodnim krešendima… Fora je u tome što čak niti ne znamo hoće li sve te nove pjesme uopće biti snimljene i hoće li se pojaviti na novom albumu, ili su koncertna ekskluziva… Nakon otprilike pola koncerta počinje red starijih stvari, koje je publika odmah prepoznala i živnula. World Police and Friendly Fire, segment ultraduge pjesme Static s njihovog najboljeg albuma, prekrasnog Lift Your Skinny Fists Like Antennas to Heaven, Moya s također sjajnog EP-a Slow Riot for New Zero Kanada - obje iz vremena vrhunca benda, tamo oko 2000. Koncert završava jednom ekskluzivom, prvom izvedbom žestoke, brutalne i apokaliptične pjesme Mladic na ovoj europskoj turneji. Da ovakve pjesme moram slušati 3 sata bez prestanka, bilo bi mi previše, ali dobro su ju dozirali, nakon više mekšeg, melankoličnijeg ugođaja s početka koncerta, te postepenog "podizanja" žestine i dinamike u nastavku. Godspeed se na koncertu uopće ne obraćaju publici, doslovno kao da nije važno što kažu, kako izgledaju, koja su im imena, kao da kanaliziraju neku energiju koja dolazi izvan njih i da nije uopće važno tko su. Čujem doduše da su se nakon koncerta družili s fanovima i onako usput spomenuli da novi album izlazi negdje oko rujna. Ako je suditi po materijalu kojeg smo čuli na koncertu, to bi moglo biti jako, jako dobro. P.S. Koncert je organizirao Mate Škugor pa samo koristim priliku da kažem da mi je jako drago da žednouhi koncerti, uz koje sam odrasla, nisu potpuno zamrli!

dora p // 26/04/2024

> vidi sve fotke // see all photos