Osim po pregršt MTV hitova i nekoliko izuzetno popularnih singlova ("I'd do anything", "Perfect", "Welcome to my life", "Shut up!", "When I'm gone"...), ovi više ne tako mlađahni Kanađani koji su svoja dosadašnja tri albuma rasprodali u milijunskim nakladama, znani su i kao jedni od rijetkih punk (hm?) dobročinitelja koji su donirali pozamašnu svotu keša u dobrotvorne svrhe. Nakon izuzetnog uspjeha drugog albuma "Still Not Getting Any..." (2004, USA no.3, UK no.101), osnovali su 2005. vlastitu zakladu Simple Plan Foundation i iskrcali 100.000 dolara neprofitnim organizacijama koje se bave zaštitom tinejdžera i svim pratećim problemima (droga, nasilje, samoubojstvo, alkoholizam). 2008. su sa također 100.000 dolara pomogli obiteljima koje imaju hendikepiranu djecu ili su imali tragične tinejdžerske slučajeve, te su kompletan prihod od prodaje singla "Save you" (također 2008) namijenili u iste svrhe. Svoju posljednju donaciju od 10.000 dolara uplatili su Crvenom križu za pomoć nastradalima u Japanu nakon potresa i cunamija u proljeće 2011., te su štampali majice s natpisom 'Simple Plan Help Japan' koje su prodavali po 20 dolara i cijeli prihod usmjerili u istom pravcu.

Sa druge pak strane, nakon tri godine pauze od posljednjeg albuma "Simple Plan" (USA no.14, UK no.31), moglo se očekivati da će bend posustati i pasti u bezdan samoreciklažnog i hibridnog pop-punka s kojim su praktički rekli sve što su mogli, pritom osvojivši niz trofeja za video-spotove. Uobičajeni pop, kakav god da jeste, redovito je pokazivao iste karakteristike i posljedice. U ovom slučaju teen-pop izvođači ako su se uspjeli domoći široke popularnosti, zabljesnuli su sa albumom-dva, na trećem su već lagano počeli stagnirati i 'starjeti', a na četvrtom bi im njihova 'odrasla' publika u rapidno zabrinjavajućim kontigentima okretala leđa. No, prava istina o ovom četvrtom albumu Simple Plan je sasvim drugačija. Okey, izlazak ploče je bio zamišljen da bude u skladu s terminima završetka školske godine kako bi se preko ljetnih praznika usvojilo njegovo gradivo, no očito je došlo do malog vremenskog raskoraka. Objavljen je 21.VI 2011., malčice sedmicu-dvije prekasno kad su već svi potencijalni kupci odjurili negdje na raspust, pa se debitiranje na američkoj listi albuma s pozicijom no.52 dioma preskromnim dosegom (u Britaniji je došao samo do no.71 u prvom tjednu prodaje). Za pretpostaviti je da će stvari sjest na svoje mjesto dok zažive neki potencijalni hitovi kojih ovdje ima pregršt. Bez obzira voljeli pop-punk ili smatrali da je to degutantni izrod punka od kojeg se Joe Strummer, Sid Vicous i Joey Ramone prevrću u grobu, Simple Plan su napravili najbolji album u karijeri, a moguće i jedan od najboljih u ovome žanru, ako ništa drugo, onda barem u tekućoj 2011. godini. Prvi pilot singl "Can't keep my hands off you" je bio lansiran još u proljeće puna tri mjeseca uoči izlaska albuma, no unatoč sasvim neočekivanoj suradnji sa Rivers Cuomom, frontmenom i gitaristom Weezer-a nije polučio odgovarajući rezultat, ali to ne treba ništa zabrinjavati jer na albumu ima jedna prava bomba kojom Simple Plan nadmašuju gotovo sve svoje dosadašnje singlove. Riječ je o još jednoj nevjerojatnoj suradnji, ovaj puta sa britanskom pop zvijezdom Natashom Bedingfield kojoj u posljednje vrijeme ne cvatu ruže. Pjesma "Jet lag" je sasvim sigurno najljepša kompozicija Simple Plan još tamo od vremena prvih singlova poput "I'd do anything" ili "Addicted", te vrhunski dočarava svu komercijalnu finoću pop-punka sa adekvatno uklopljenim sladunjavim vokalima frontmena Pierre Bouviera i ove također nježne vlasnice mekanog glasića. A ovakvih suradnji na albumu ima još 4 komada! Kanadski repper K'naan somalijskog porijekla uveličao je akustičnu humpa-cumpa "Summer paradise" u reggae ritmu, Alex Gaskarth frontmen vrlo sličnog američkog pop-punk benda All Time Low priskočio je u brzom dance-punku "Freaking me out" obogaćenom elektronskim synth sintagmama, dok su u završnoj himničnoj elegiji "This song saved my life" dali riječ svojim izabranim fanovima koji pjevaju stih refrena u ariji poput školskog zbora. Na bonus sadržaju nalazi se francuska verzija singla "Jet lag" koju pjeva kanadska pop-rock zvijezda Marie-Mai, inače finalistica iz prve sezone kanadskog reality-showa Star Academie.

I sad dok se na sve ovo dodaju sasvim pristojni zgodici poput uvodne "You suck at love" sa himničnom zborskom arijom za ovacije, zatim arena-rock komad "Astronaut", mračna "Gone too soon" i turobna "Loser of the year" koja dobar dio adolescentne depresije, frustracije i potištenosti pretvara u generacijsku himnu, dobije se i više nego dovoljan zbroj pravilno ugođenih pjesama za ciljanu publiku. Ovo svakako nije ploča za one koji previše pametuju da su Simple Plan bezazlen tinejdžerski bendić s Green Day furkom, a niti za one koji od punka očekivaju divljaštvo i hardcoreašku brutalnost. Simple Plan su generacijski bend koji još uvijek odoljeva svojim godinama pružajući klincima i adolescentima ono što se i očekuje - zabavu, vrlo fine pop melodije, malo punkerske žestine i mnogo lirskog optimizma da u životu pravilno traže vlastiti put i nađu samopouzdanje. Bilo bi preblesavo očekivati nešto više. I ovo je sasvim dovoljno.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/07/2011