SARAH NIXEY: Brave Tin Soldiers (Black Lead Records, 2011)
Nekadašnja pjevačica kultnih Luke Hainesovih BLACK BOX RECORDER na svojem drugom solo albumu ostavila se elektro gluparija i vratila se zvuku sličnom BBR-u.
Već sa uvodnom Silk Threads navodi slušatelja da shvati da Sarah više ne želi biti blijeda kopija Alison Goldfrapp. Velike orkestracije u naslovnoj Brave Tin Soldiers i u The Burial of love kao da su dio jednog Bondovskih nastavaka, a svojim sexy vokalom i pojavom još uvijek drži Hainesovu davnu izjavu, da ju je uzeo u BBR samo zato jer je mogla svakog muškarca natjerati da se zaljubi u nju.
Vjerujem da će Nick Cave pri snimanju Murder Ballads vol. 2 iskoristiti njene prednosti, jer Gathering Shadows naprosto žudi za jednim vokalom kao što je njegov. S druge strane, njegovu dugogodišnju muzu, Kylie, pobjeđuje na njenom, plesnom, terenu u Love Gets Dangerous. Matičnim BBR najviše se približila u Black Rose, a napisala ju je nakon što je vidjela napušteni grobni kamen. Kad smo već kod "ubojitih balada".
Sarah je "ubola u sridu" u svojem drugom pokušaju, a sad mi više i nije toliko žao što već dugo vremena ne čujem ništa novo od BBR.