Okey, metalcore je dokazao u posljednjih desetak godina da je najprofitabilniji i najkomercijalniji teški žanr današnjice, vole ga tinejdžeri i uglavnom je manje-više specijalizirano namjenjen generacijama do maksimalno 25-30 godina starosti isto kao što su prije gotovo 40 godina punk prihvaćali samo adolescenti i oni tek neznatno nešto više stariji. Međutim, učestala pojava jednih te istih klišeja u metalcoreu uvjetovala je u posljednjih par sezona monolitnost, balansirani okvir u kome više nema skoro nikakvih adekvatnih pomaka (čast izuzecima), pa je tako ni kriv ni dužan ovaj engleski četverac iz Brightona uhvatio svojih 5 minuta slave dokopavši se UK no.16 s ovime šestim studijskim albumom na kome samo peglaju provjerenu formulu daleko najkreativnijeg trećeg albuma "Hollow Crown" iz 2009.
Evo, ovo im je već treće vrlo slično djelo od tada kad su konačno ustalili konstantnu postavu u kojoj neprekidno borave braća Searle - Dan (bubnjevi, programi) i Tom (gitara, klavijature, elektronika), te od 2006/7 manijakalni vrišteći frontmen Sam Carter i Alex Dean (bas). Gitara, elektronske harmonije i bubnjevi su njihov najupečatljiviji simbol, no po ničemu se ne razlikuju od mnoštva suvremenih metalcore bendova koji također poput njih šibaju kratke 'djent' riffove, puno namjernih breakova i insinuiranih 'kvarova', te stalno upadaju u grandiozne progressive zahvate s aranžmanskim kompleksarijama ispreplitanjem post-hardcorea i mathcorea. Lirika im je po običaju puna brutalnih inata, vrtoglavih emocija, nekih nedostižnih ciljeva i gorućeg ponosa u kome se bez obzira na sve, njihova publika nalazi kao svoj na svome. Nemaju nikakvih kompromisa i neprekidno ostavljaju dojam kao da će vam svakog trenutka zakucati glavom o pod u izgaranju strasti i pucanju grlenih Carterovih žica.

Dva ranije realizirana singla "Naysayer" i "Broken cross" dala su naznačiti kako se ništa bitnije ne treba očekivati od ovog rada, pa čak niti iznenađenje "Youth is the wasted on the young" u kome se za mikrofonom pojavljuje Murray Macleod iz veoma perspektivnog mladog škotskog indie-rock trojca The Xcerts. Kraće rečeno, sve ovo što su prezentirali na ova dva singla protežu, pa skoro po istim shemama i kroz kompletan materijal. Nema laganijih pjesama, sve su one napucane elektronikom i harmonijama klavijatura koje jesu prozračne, a jedino o čemu se pozitivnije može govoriti jest sjajna i kompaktno raslojena produkcija, te melodičnost koja kod njih nikad nije bila upitna. Ostali parametri su samo preslika jednog te istog obrasca s kojime Architects bez obzira na golemi uspjeh i popularnost ne mogu očekivati da će "Lost Forever // Lost Together" ikome išta značiti ne samo za desetak, već možda i za godinu-dvije.

Naslovi: 1.Gravedigger, 2.Naysayer, 3.Broken cross, 4.The devil is near, 5.Dead man talking, 6.Red hypergiant, 7.C.A.N.C.E.R., 8.Colony collapse, 9.Castles in the air, 10.Youth is the wasted on the young (feat. Murray Macleod from The Xcerts), 11.The distant blue

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 08/05/2014