One man projekt iz Njemačke, albume izdaje od početka prošle godine, i svoju mješavinu avangardnog noisea i teške elektronike prezentira na novom izdanju koje jest izišlo na kazeti, ali kako ne mogu nigdje naći info o izdavaču, odlučio sam ostaviti ga kao D.I.Y. projekt. Album otvara 'Hysterie', spororazvijajuća avangardna stvar u kojoj se noise sekvence izmjenjuju sa elektronskim pulsevima i snimkama blago uznemirujućeg smijeha. Kao otvorenje albuma možda malo ispodprosječno s obzirom da ima dosta momenata tišine između tih pulseva, te bi uz još jedan kanal neke bazične duboke buke vjerojatno bila puno bolja. Sljedeća stvar, 'Your reason to cry', zato ispravlja ovaj nedostatak, i uz ženske vokale kao drukčiji pristup standardnom diktator-na-delayu stilu vokala kakav inače imamo priliku slušati kod ovog žanra. Dosta toga zavisi od valorizacije tih soničnih pulseva, dok noise ne prelazi nikakve razine abrazivnog ili sadističkog, već služi više da bi ispunio prostor.

'Hyperasexuality' počinje distorziranim sekvencama vokalnih akrobacija, da bi se prebacila u više electronics izričaj sa bas podlogom na koju se lijepo kači nadogradnja u vidu konzistentnog zujanja. To je taj element koji je dosad falio, da poveže sve u jednu koherentnu cjelinu. U svojih skoro 13 minuta donosi finu jednu progresiju, u kojoj poneki noise ispad razbije ne baš dosadnu monotoniju. 'Let me heal' je šamanistička mantra praćena noise bravurama koja slušatelja odvodi u skrivene kutke uznemirenog uma. Delay pedala je i dalje prominentni efekt kojim se dobiva ta neka kakofonija, monolitna u svojoj tendenciji, ali anarhična u samoj egzekuciji. Odlična pjesma.

Peta stvar 'Hands' je dosad najviše harsh noise na albumu, ne previše, ali dovoljno da odudara od dosadašnjeg toka albuma, i nisam siguran je li to loša, ili, s obzirom na određene nedostatke pri otvaranju albuma- zapravo dobra stvar. Sve u svemu skloniji sam ideji da prostor nekako treba ispuniti, pa makar i kontinuiranim zujanjem, radije nego da dobiješ te neugodne momente tišine, mada je to možda bilo napravljeno i namjerno. Zadnja stvar na albumu, 'Mature', u svojih 10 minuta i 40 sekundi nastavlja u stilu albuma te nema nekih oscilacija kojima bi previše odudarala.

Moram priznati da nisam pretjerano oduševljen, ali ako spustite nivo očekivanja i više shvatite ovo kao noise album ocjena definitivno ide gore. Sad sam malo na kraju zbunjen u pogledu toga je li ovo one man, ili one woman band, skloniji sam ovoj drugoj opciji jer nigdje nije navedena gostujuća vokalistica, i ako stavimo na stranu pretjerano oslanjanje na te sonične pulseve da nose samu kompoziciju, ovo je čist ok izdanje za poslušati, možda nije najbolji power electronics album koji će izaći ove godine, ali dovoljno vrijedan pažnje da ga se presluša i pokuša sa nekim od ranijih ostvarenja, što ću osobno sigurno učiniti. Nije loše, ali nije ni extra (sliježe ramenima).

Naslovi: 1. hysterie, 2. your reason to cry, 3. hyperasexuality, 4. let me heal, 5. hands, 6. Mature

Ocjena (1-10): 6,5

marko šiljeg // 23/03/2024