U opako vrelom KSET-u (unatoč prolomu oblaka koji se spustio sat vremena prije), tog utorka se skupilo sasvim zadovoljavajućih 150-200 ljudi koji su stvorili još vreliju klimu. U takvom vlažno-znojnom ambijentu koncert su otvorili Afion (www.afion.net), domaći šesteročlani etno sastav kojeg sam prije tri mjeseca gledao u "Ozonu". Ovom prilikom su izveli daleko duži repertoar iz kojeg su izbačene armenske skladbe, a težište je postavljeno na hrvatske (Slavonija, Bilogora, Međimurje, Turopolje), bosanske (sevdah) i makedonske (3/4 takt) pjesme. Njihov stil je jedinstven u okvirima domaćeg etno zvuka jer imaju niz sintagmi s kojima spajaju autohtonu narodnu popjevku s komornom glazbom (u relaciji od Franolić-Gorše do Cute), a primjetni su i poneki utjecaji rocka, barem u načinu tretiranja glazbene dinamike. Potpuna dominacija akustike (kontrabas, ak. gitara, flauta i udaraljke - djembe, indijaner, tarabuka i def) u njihovom izrazu doprinjela je izuzetno osvježavajućem sessionu lišenom bilo kakvih elektronskih pomagala, a vedri vokali (Lidija Dokuzović i Marijela Bagarić) prošarali su bujicu emocija od patetike sve do zanosa, tako da ovaj sastav vrijedi očekivati i na daleko značajnijim pozornicama. Budući da im je ovo tek prva sezona rada, njihove kompozicije još nisu uspjele pronaći medijske kanale, no za vjerovati je da će "Barica", "Marijo, belim bela kumrijo", "Slavuj, tico mala", "Duni mi, duni", "Okroglo zeljiče" i još poneke vrlo brzo doći u rang skladbi koje će se povremeno emitirati i na radio programima. Jedino mi je nejasno zašto nisu te večeri izveli ultimativni veseli hit "Ciciri, miciri". A nije naodmet niti za spomenuti da se poslije koncerta i Mile (iz Hladnog piva) nešto muvao i spikao s Lidijom, a tko zna... možda je na pomolu i neka nova suradnja. Jer, vokali Afiona su baršunasti i karizmom obojeni,te bi čovjek samo trebao biti glup, blesav i gluh, a da ne otkrije njihov sjajan (i još uvijek neotkriven) talent. Inače, prateća sviračka ekipa je vrlo ozbiljna i na najbolji mogući način doprinose fantastičnom ugođaju glazbene etno-folk-world-music potke, bilo da se radi samo o gitarskim lajt-motivima (Danijel Maoduš), snenom zvuku flaute (Tatjana Bijelić), odličnim ritmičkim bravurama na udaraljkama (Nenad Kovačić) ili sasvim neprimjetnom, ali vrlo potkovanom zvuku kontrabasa koji je povremeno odsviran gudalom (Dario Pavić). Sjajno!!!

Nakon njih na scenu izlazi malecka, ali vrlo simpatična španjolka Silvia Penide Alvarez (www.silviapenide.com) kojoj se vrijedi diviti samo zbog jedne činjenice - ima samo (ili već) 25 godina i odlučila je isprobati svoje umijeće skladateljstva na akustičnoj gitari prezentirati izvan malenog Miecendea u Galiciji odakle dolazi. Ostali faktori su potpuno linearni i nedovoljno snažni za tako drastičan potez. Premda ima već 5 objavljenih albuma (!!!), njezin live performance je vrlo plitak kao i sam glazbeni stil. Gitarom barata na razini tinejdžera koji zna nekoliko osnovnih akorda (nema nikakvih solo dionica), pjesme su vrlo kratke (otpjevane na španjolskom jeziku) i njen stil je ništa drugo do li najobičniji kantautorski pop-rock s kojim daleko bolje (i superiornije) vladaju Alanis Morisette, Sheryl Crowes ili Suzzane Vega. Nekakve poredbe sa Joan Baez, Marriane Faithfull ili Chrissie Hynde ne dolaze nikako u obzir budući da su dotične dame u svojem izrazu ponudile brojni niz raznolikosti i kojekakvih vratolomnih uzbuđenja. Silvia je te večeri u KSET-u imala prateći bend (bubnjevi i bas gitara) koji je samo suhoparno i bez ikakvih egzibicija pratio njezine plesne, ali vrlo šture i prozirne melodije, tako da osim nekoliko djevojaka ispred stagea nitko nije niti imao volje zaplesati na glazbu koju primjerice u našim krajevima daleko bolje izvodi Leteći odred, Jura Pađen ili nekadašnji ITD band. Osim toga, Silvia se svim silama trudila između songova objasniti o čemu govore njezine skladbe, ali njezino znanje (i osobito naglasak) engleskog jezika je ravan ocijeni minus dva u osnovnoj školi. Primjerice, glasove ch=č, sh=š ili j=đ uopće nezna izgovoriti, a mnogo izjava nije niti mogla završiti jer se nije sjetila (ili vjerojatno nezna) kako se pojedine (i jednostavne) riječi izgovaraju. Kako je koncert odmicao, publika se razrijeđivala kao i pljesak, da bi se na kraju stekao dojam da je ustvari nastup predgupe Afion bio centralni dio večeri. Sve pohvale Afionu, dok će Silvia morati još dugo, dugo jesti žgance (odnosno tortilje) da bi imala snage, moći i znanja skladati i napraviti nešto što ima smisla prezentirati izvan njezinih lokalnih galicijskih okvira. Blijedo i puno saharina. Bezbijedno ko' mlijeko = bezopasno i bez snage. Odnosno, vrlo siromašno od Silvie koja je barem po web sajtu KSET-a najavljena kao glazbenica koja je surađivala s poznatim glazbenicima iz La Corune. (ali kojima?)

Ak' je tak banalno doći u Španjolsku i održati koncert u nekom klubu bez imalo straha da ćeš biti popljuvan, onda to može svatko ko' se primi za gitaru i odsvira "Roštilj" od Hladnog piva i odpjeva na hrvatskom jeziku. Kaj ne? A mislimo - brus!

horvi // 18/06/2005