Ovaj tjedan su u krcatom Aquariusu nastupili Skunk Anansie, u četveročlanom sastavu s Cassom (Richard Lewis) na basu, gitaristom Aceom (Martin Kent), bubnjarom Markom Richardsonom i predvođeni čudesnom Skin, i nakon taman godinu dana po drugi puta posjetili Zagreb, ponovno održavši jedan od najžešćih i najzanimljivijih koncerata u sezoni.

Aktivno stvarajući i svirajući od 1994. do 2001. ponovo su se okupili 2009, dok je Skin u međuvremenu izdala 2 solo albuma, a prošle godine izdali su novi album pod nazivom Wonderlustre kojeg sada i promoviraju na turneji. Ovaj koncert predstavio je presjek cijelog novog albuma, isprekidan nekolicinom probranih ranijih mega hitova što je dodatno oduševilo publiku i podiglo atmosferu u klubu do maksimuma. S obzirom da je to popodne padala jaka kiša, Aquariusa je ograničen na zatvoreni dio, dovoljno da prostor postane i malo premalen i malo prevruć za ovakav koncert, no to nas ipak nije moglo omesti da bez ograničenja hipnotizirano uživamo u svakom pokretu Skin i majstorskom sviranju sve trojice pratećih glazbenika. Otvorili su koncert s Yes It's Fucking Political da bi nastavili s većinom pjesama s novog albuma, kao što su optimistična God Loves Only You, pomirbena Over The Love, You're Too Expensive o oporavku od neuzvraćene ljubavi, Feeling the Itch, sve od reda u rangu hit singlova, My Ugly Boy koja na mjestima zvuči kao nova verzija We Love Your Apathy, i pred kraj lagana You Saved Me. I dok su tekstovi na prijašnjim albumima često odražavali politički aktivizam i bavili se pitanjem slobode pojedinca unutar države i prava crnaca, seksom i disfunkcionalnim ljubavnim odnosima, na Wonderlustre su ih uglavnom zamijenili stihovi o ostvarenoj ljubavi, osjećaju sigurnosti i suosjećajnost, a pjesme na njemu usprkos žestokim gitarama i bubnju zvuče malo melodičnije i više simfonično. U kompletu, dobili smo presjek cijele karijere benda koji je devedesetih pružio nešto sasvim jedinstveno i do danas nenadmašeno, zatim stao, pa desetak godina kasnije krenuo ponovno u punom sjaju, što ne polazi za rukom mnogima i samo po sebi je pravi uspjeh. Sam koncert bio je rijetko iskustvo, a atmosfera u klubu potpuno ekstatična, takva da mislim nikad do sad nisam čula tako glasnu publiku i takvo oduševljenje. A Skin je najelegantniji crni labud noći, vitka i električna svjetlucava jegulja, sjajna ćelava pjevačica zapanjujućeg glasovnog raspona i nevjerojatna zabavljačica iz koje pršti energija i kad vrišti i pjeva najdelikatnije dionice, i elegantna čak i dok plovi na leđima nošena publikom, uz koju crowdsurfanje djeluje kao idealan savršen način putovanja. Na kraju, prava mi je čast da sam prisustvovala koncertu benda koji sam pobožno slušala cijelu srednju školu i koji me, što je najbolje, na kraju nimalo nije razočarao već je dapače potpuno opravdao svoj kultni status.

andrea // 10/07/2011

> vidi sve fotke // see all photos