Druga večer Velike rock eksplozije privukla je mnogo više ljudi nego prva. Je li to zbog nedostatka kiše ili zato što je petak, početak vikenda, nije ni bitno, ali publike je bilo znatno više, a posebno je bilo mnogo pripadnica ljepšeg spola. Njihov dolazak je već bilo lakše objasniti: cijela druga večer VRE-a bila je posvećena ska/reggae zvuku, a cure vole plesati na takve bendove. A ja ih volim gledati kako plešu, he he he. Bez ikakvih zadnjih primisli, molim, podijelit ću s vama jedan biser iz moje nepresušne riznice mudrosti: bolje gledati ono što ne možeš jebati, nego jebati ono što ne možeš gledati... :) :) :)

I ove večeri sve je išlo kao po špagi u smislu organizacije i satnice nastupa, što je za svaku pohvalu. Obzirom na višu silu, došlo je do malih preinaka u rasporedu bendova, pa je tako Golem bio prebačen na prvu večer, a umjesto njega nastupila su dva mlada benda koji su otvorili drugu eksplozivnu večer u Močvari - Prazna lepinja i Spremište. Prazna lepinja je mladi zagrebački kvintet koji svira neki spoj novovalnog rocka i reggae/ska glazbe, melodično i zarazno, s tekstovima na hrvatskom jeziku. Pjesme kao što su "Hipnotiziraj me" i "Ruski rulet" imaju i određen hitoidni potencijal, a nije im loša ni ska stvar u kojoj je pjevač Ivan pokazao da zna odsvirati i pokoju notu na saxu. Mogli bi malo poraditi na jasnoći vokala i na scenskom nastupu kao i na prepoznatljivosti pjesama, ali inače sasvim OK bend. Imali su peh da su nastupali prvi pa nisu imali brojnu publiku, ali znate kako se kaže - prvih sto godina je najteže, poslije se čovjek navikne... Spremište je kvartet kneževa (jer dolaze s Knežije, ne?) koji također piče neku mješavinu rocka i reggaea a la mostarski Zoster, samo što su bolji od njih, odnosno bar od ove nove, bljutave i razvodnjene faze Zostera. S druge strane, dečki su očito pod uticajem novog britanskog zvuka s početka milenija, tipa Franz Ferdinand ili Arctic Monkeys, pa bi možda najtočniji opis toga kako zvuče bio Franzi koji obrađuju The Police iz razdoblja albuma "Regatta De Blanc" (dakle prije stadionskih rock monstruoziteta). Imaju zanimljive ideje, aranžmane i ritmičke prijelaze, a posebno postaju zanimljivi kada jedan od gitarista svoj instrument zamijeni kljovama koje zvuče poput orgulja u crkvi Notre Dame. Vidi se da su dosta uvježbani i uspjeli su rasplesati sad već malo popunjeniji klub, a moram posebno pohvaliti posljednju stvar koju su izveli, klasičan new wave razarač koji bi im mogao biti karta za proboj iako pomalo odudara od ostatka njihovog repertoara. Bacite oko i uho na ovaj bend. E, onda na red dolaze moji stari znanci, jedan od prvih bendova o kojima sam pisao kad sam pokrenuo groupie još tamo 2006. godine, Nan De Ska. Podosta se toga promijenilo otkako sam ih zadnji put gledao: ja sam još više osijedio i udebljao se, a dečki su se pojačali dvjema curama, Natalijom na saxu te Lovorkom kao back vokalom, a njihova najnovija akvizicija, po prvi put predstavljena zagrebačkoj publici, bio je mag na klavijaturama Silvio. Ukupno ih je sada sedam. Nan De Ska su se jasno profilirali kao ska bend čiji je cilj zabaviti ljude i to jako dobro rade, a pomaže i to što se i sami jako dobro zajebavaju na bini i imaju sjajan kontakt s publikom, koje je u ovom trenutku već bilo poprilično. Nekih pjesama sjećam se još iz rane faze benda, poput "Peronospore" ili "Mozarta" (s genijalnom lajnom "Ja volim Mozarta, najviše od svega volim Mozart kugle i Nan De Ska :)), a tu su i neke nove poput "Ljeta" ili "Volim te", no sve su urnebesno zabavne i pozivaju vas na ples. Svoj polusatni nastup završili su energičnim "Vizigotima" i što reći nego - kapa dolje dečki i cure. Stvarno znate napraviti atmosferu. Ono što su Nan De Ska započeli, nastavili su u revijalnom tonu Radio aktiv, pulska sedmorka koja je za kratko vrijeme napravila ršum na domaćoj demo sceni i bend koji je prikupio uvjerljivo najveći broj duša u obje festivalske večeri. Što mi je bilo čudno sve dok ih nisam čuo kako sviraju i mogu samo reći da su oduvali sve bendove prije sebe: njihova kombinacija punka, reggaea i ska odsvirana je toliko brzo i žestoko poput uragana koji briše sve pred sobom, a opet pjesme su im melodične, pjevne i pitke da, za razliku od Nan De Ska čija te glazba poziva na ples, ova te ne poziva već ti naređuje, bez mogućnosti žalbe :). Očiti su i utjecaji Manu Chao (njihova "Mr. Bobby" odsvirana je negdje na početku seta), čak i Bajagina "Godine prolaze" zvuči savršeno u ovom ska rock križancu, no najupečatljivije su ipak njihove autorske stvari: "Piši kući propalo", "Kazna" ili "Pravda" gdje odlično spajaju socijalno angažirane tekstove s plesnim ritmom. Ipak, najbolje je zvučala "Kleptokracija" koja govori o svemu onome o čemu su Hladno pivo i TBF prestali govoriti kada su se posvetili svojim svjetovima glamura i veseljku. Radio Aktiv su napravili najbolju atmosferu druge večeri, a prizor curica koje plešu u prvim redovima nešto je što je ovlažilo i moj aparat i mene samoga... Nakon Radio Aktiva došlo je do poveće seobe naroda, dosta ljudi je otišlo ali je bilo i onih koji su tek došli pogledati Kopito, šestorka Dalmoša s otoka Visa koje sam imao (ne)priliku gledati nekoliko puta dok sam još živio i radio u Zagrebu i taj njihov otočki rock bio mi je metiljav, dosadan i nezanimljiv, loša kopija Šo! Mazgoona. U međuvremenu dečki su objavili dva albuma, naučili svirati i ovo je sada dosta drugačiji bend. Vidjelo se to već na samom početku kad su gitarist i bubnjar kao uvod odsvirali jedan instrumentalni jam koji je strahovito vukao na 70-e i klasičan zvuk Pink Floyda ili Yes. Kad im se pridružio ostatak ekipe - kljove, bas, sax i klarinet - bend je pokazao da su se glazbeno razvili: ritmovi su im kompliciraniji, gitare nafilovane psihodelijom, dok puhačka linija sve to fino kolorira nikad se ne namećući u prvi plan. I dalje pjevaju na tom svom dijalektu i ja i dalje ne kužim o čemu to oni pjevaju, kao ni većina prisutnih u dvorani uostalom, ali ekipi to očito nije smetalo i prepustili su se njihovom plesnom mediteranskom ska-popu, dok sam si ja mislio kako je sve to OK i sve, ali nakon Nan De Ska i pogotovo Radio Aktiva ovo je zvučalo kao uspavanka. Jebiga, pokazalo se po tko zna koji put da su predgrupe pojele headlinere za doručak. Već negdje nakon 20-ak minuta glazba Kopita postala mi je premonotona pa sam izašao na terasu Močvare, popričao malo s poznatim življem i nakon toga se zaputio ćiku. Vidio sam dovoljno.

Dakle, pošto neću biti u Saxu na trećoj večeri VRE, vrijeme je da dam neki dubokoumni zaključak. Dakle, vrlo sam zadovoljan izborom bendova: niti jedan loš bend od deset koliko sam ih gledao, oni mladi još imaju na čemu poraditi ali su opravdali poziv na ovu manifestaciju. Većina njih djelovala je ozbiljno i uvježbano, što mi govori da rock scena u Hrvata možda ipak ima budućnost. Radio Aktiv prije svih zaslužuju album, prvo mjesto na Billboardu, vilu na Bahamima i milijune na računu, ali bit će dobro ako bar još neki iz ovogodišnje generacije Velike rock eksplozije uspiju doći do prvog službenog izdanja. Zaslužili su, a i festival je zaslužio više publike, mada slab posjet u četvrtak može biti jednostavno posljedica činjenice da je petak radni dan, pa bi povratak festivala u okvire petka i subote sigurno riješio taj problem. Vidjet ćemo nagodinu, a ja se već bilježim sa štovanjem...

Radio Aktivni

hadžo // 26/10/2011