Nisam znao ništa o Mary Coughlan. Uzeo sam ju za zadatak jer je jedino ona ostala na popisu koncerata za siječanj. Ne znam niti sad puno o njoj osim da su iza nje godine alkohola, droge i nekoliko propalih brakova. Kad ju vidite ne bi ste to za nju nikada rekli. Vesela i duhovita bakica u crnoj prevelikoj haljini ostavlja dojam dobroćudne irske kućanice, koja nakon što je obavila kućanske poslove, ravno s mise došla malo zapjevati u obližnji pub sa svojim prijateljima. Ne znam čak ni koliko već dugo nastupa, niti koliko albuma je izdala. To, tu večer nije bili niti bitno. Simpatična Irkinja, sa svoja dva prijatelja na kontrabasu i klaviru te starim liscem Vladom Kreslinom, hipnotizirala je cijeli Mali Pogon. Bilo mi je svejedno kako se koja stvar zove, da li pjeva o davnim ljubavima, kurvama, silovanim ženama, napačenim ženama, pijancima, grupnjacima i ostalim divnim stvarima. Slušao sam samo njen glas i tihu pratnju kontrabasa i klavira kao pričaju priče. U svojoj mazohističkoj sad već petogodišnjoj karijeri obilaženja svih mogućih koncerata u Zagrebu, nikad nisam prisustvovao ovako jezivoj tišini tokom koncerta. Znam da sam se bojao žamora i glasnog pričanja za vrijeme koncerta i znam da mi je neopisivo laknulo što nije bilo tako. Znam da prezirem obrade Love will tears us apart, ali isto tako znam da me je Mary Coughlan natjerala da se naježim i nekoliko puta progutam slinu tokom izvođenja iste. Znam da se to ponovilo više puta tokom njezina nastupa i znam da je sa Kreslinom fenomenalno otpjevala Dylanovu Don't think twice it's all right. Ne znam kad je koncert počeo niti završio, ali znam da dugo nisam bio ovako oduvan nečijim nastupom i karizmom.
Za kraj ću vam samo reći da znam, ako povedete pratilju na koncert Mary Coughlan da ćete je i odvesti kući, ako ne to, onda će te sigurno dobiti stiskavac (Tamara nisam si mogao pomoći! :)

Znam da je ovo pretenciozan izvještaj, ali da budem iskren - boli me briga.

vedran ž. // 31/01/2012

> vidi sve fotke // see all photos