U rujnu ove godine, odnosno 28. 9., bit će točno 36 godina otkako su Cabaret Voltaire prvi put nastupili u Zagrebu, u maloj dvorani Doma sportova. Tada su promovirali aktualni album "Groovy, Laidback And Nasty", koji ih je još više odveo u sferu house glazbe, a ista je već dobrano "zarazila" europski kontinent, uključujući i Veliku Britaniju. I neki ovdašnji pomodarski gotičari ili "darkeri" iz tzv. afere "Crna ruža" brzo su "promijenili kapute" i postali "partijaneri". Taj mi pak koncert ponajviše ostao u sjećanju što sam imao priliku upoznati bend, a i članovi istog trebali su doći na tulum kod mojeg srednjoškolskog kolege, unuka "sina svih naroda" te predsjednika nekima omražene bivše države tj. SFRJ. To se nije ostvarilo iz nekih organizatorskih odnosno tehničkih aspekata. Naime tadašnji njihov menadžer je tražio da se na tulumu nađe nešto "bijelog" i "žutog", dočim smo mi balavci imali samo piva i vina, a od "bijelog" i "žutog" kremšnite pripravljene za nekakvu kubansku delegaciju koja sutradan trebala doći u goste roditeljima spomenutog organizatora tuluma. Ali ulaznica s potpisima članova benda i dalje mi draga uspomena, a i sam Stephen "Mal" Mallinder bio je sad gotovo 36 godina kasnije ugodno iznenađen kad je vidio tu memorabiliju.

Godine 1994. bend se razišao, a iste je objavljen i album "The Conversation", na kojem zadnji put kao članovi zajedno potpisani Stephen Mallinder i Richard H. Kirk. Obojica su se zatim ponovno posvetili solo projektima, dok Kirk godine 2020. nije uskrsnuo Cabaret Voltaire, bez Mallindera, te objavio dva albuma sve do svoje smrti 2021. I sad dolazimo do ove oproštajne turneje Cabaret Voltairea, započete još prošle godine u Sheffieldu, a gdje je i bend započeo sa svojim djelovanjem 1973. godine. Na nastupima je uz Mallindera također trebao biti prisutan i originalni treći član benda, Chris Watson, koji je bend napustio 1981. Na nekim prvim nastupima je bio, no odsutan s američke turneje, a isto tako na nekim datumima europske, uključujući i nastup u Zagrebu. Šteta. Za one koji ne znaju, Watson je osnivač The Hafler Trio, a iznimno je i cijenjen kao inovator na području snimanja "terenskih zvukova" odnosno zvukova snimljenih izvan studija.

U ugodno popunjenu te, moram napomenuti, stvarno napokon ugodno klimatiziranu Tvornicu Kulture, svi su došli poslušati presjek radova benda koji je uvelike utjecao na mnoge izvođače, bilo to njihove generacije ili onih koji se rodili mnogo kasnije. A isto se odnosilo i na strukturu posjetitelja ovog koncerta.

Sam koncert započeo je s "Theme from Earthshaker" koja se odmah stopila s pjesmom "24/24", i kao takve uvele nas u tempo kojima će se odvijati cijeli koncert sve do bisa. Oni koji su pratili set liste ili poslušali live album snimljen prošle godine na UK turneji znali su da će to biti mid-tempo ritam pogodan za plesno gibanje, ali istovremeno i za praćenje video-kolaža koji su uvijek bili sastavnim dijelom nastupa benda. Većina pjesma bila je s albuma "The Crackdown" i "Micro-Phonies", a koji datiraju iz 1983. odnosno 1984. godine. Na pozornici uz Mallindera, na elektroničkim spravicama te bas gitari, bila su još tri prateća glazbenika na elektroničkim bubnjevima, gitari i sintisajzerima. Zvuk je bio besprijekoran, iako su nekad na početku karijere istim znali vršiti egzorcizam nad publikom, što je često dovodilo do nereda i tučnjava. Sad to nije bio slučaj, prekaljeni su to glazbenici koji s napretkom tehnologije usavršili svoj glazbeno-scenski izričaj, a da pritom i dalje ostali vjerni svojim početnim idejama. Posebno bih pohvalio Mallinderov vokal, i dalje zvuči onako izvorno, tako da svojim glasovnim repeticijama prati dinamiku kompozicija tj. Industrijskih mašina po kojima je Sheffield bio i poznat. Teško mi je izdvojiti neki favorit sa set liste, prevelik je opus benda da se složi svakome idealna. No koncert je protekao u nekom mantričkom ritmu, iako nisu odsvirali niti jednu stvar s albuma "Three Mantras". Završne "Nag Nag Nag" i "Sensoria" izmamile su još frenetičniji pljesak publike, koja je ionako tijekom cijelog koncerta davala podršku bendu nakon izvedenih pjesama, a nekako se doimalo da je i on bio oduševljen reakcijom iste.
Ovo je bio dostajan oproštaj s Cabaret Voltaire, zvukom, slikom, atmosferom. Bili su baš groovy, laidback and nasty. Istovremeno i lijepa posveta Richardu H. Kirku. Bez kojeg…
Hitoidnu "I Want You" na kraju je u svojoj set listi pustio DJ Ivanho Krzheljewski. Time i malo iznenadio samog Stephena Mallindera. Kao što smo neki od nas bili iznenađeni 1985. kad je spot za tu pjesmu pustio pokojni Saša Zalepugin u svojoj mozaičnoj emisji "Sastanak bez dnevnog reda".

Malo kurioziteta za kraj, u pjesmi "Project80" s albuma "The Conversation" može se čuti dijalog Ivice Vidovića i Milene Dravić iz filma "W.R.: Misterije organizma" Dušana Makavejeva. Tekst: Miroslav "Spy in The Wire" Sušnik
Foto: Igor Aničić

terapija // 29/06/2026