Ovim putem bih se željela zahvaliti bendu The Hub što su se apsolutno oglušili na zahtjeve organizatora i izingnorirali činjenicu da nakon njih još netko treba svirati, a da je radno vrijeme kluba do ponoći.

Nakon zahvala, posljednjih pozdrava i muzičkih želja, da krenemo na konkretne stvari. Dakle...The Hub. Trebali su početi u 21.30h, ali su počeli u 21.50h. Trebali su završiti najkasnije u 22.45h, a završili su u 23.25h. KSET radi do ponoći, jesam li to spomenula. I trebala su svirati 2 (čitaj: dva) benda. The Hub su bili prvi.

KSET je bio ugodno popunjen, imalo se mjesta za manevriranje, bilo je prostora na galeriji, nije kapalo sa stropa. Popunjenost se tijekom jednoipo satne svirke The Hub malo promijenila jer su ljudi počeli odlaziti doma. Valjda ih je, kao i nas, već uhvatila lagana paranoja da King Automatic neće ni svirati. Dečki su si razvukli note, stalno predstavljali jedni druge i govorili nam da su oni ''The Hub from New York''. Gledajte ljudi, ne može svatko sto puta tijekom koncerta dreknuti ime svog benda i pri tome biti simpatičan. To je rijedak talent. A na uzvike ''Welcome to New York'' mogu samo reći da bih možda malo veselije doživjela tu njihovu, moram reći, za mene, većim dijelom pilanu, da sam sjedila u New Yorku u nekom zadimljenom jazz klubu. Ali nisam. Bilo je stvarno dobrih pjesama, onih malo bučnijih, ali opći dojam je pokvarilo okretanje nota u sred najveće ružione (nou koment) i detaljem da su bezočno uzurpirali scensko vrijeme Kinga Automatica. A i nije da sam neka zakleta obožavateljica i poznavateljica takve vrste jazza. Kad smo već zaključili da je to to, da će ovi odsvirati sve note koje su donijeli, a bio ih je oveći bunt, i da smo gadno prevareni, The Hub su sišli s pozornice, a nad publiku se nadvila čudna tišina. Valjda je sve bilo strah pljeskati da se njujorčani ne vrate na bis.

Ah da, nisam spomenula modni stil bubnjara Seana Noona - košarkaški dres Boston Celticsa i zlatne lančuge oko vrata. Frend je čim ga je vidio zaključio da nam se loše piše. A na rasklapanje opreme je došetao u žutim japankama i žutom boksačkom ogrtaču s natpisom Noonan na leđima.

Oko 23.30 je konačno počelo sklapanje potrepština za one man band Francuza i koncert je počeo oko 23.40h, nakon što su bubanj zakucali čavlima u pod. Publika se do ovog doba već prilično prorijedila, ipak je radni dan, ali tko je ostao isplatilo mu se. King Automatic je svirao sve i svašta, i pjevao uz sve to. I zvučao je super! Konačno su svi živnuli, počeli plesati, skakati, padati, proljevati pivu... I gromoglasno odobravati svaku pjesmu i svaki komentar čovjeka na stejdžu (posebno je simpatična bila izjava na francusko-engleskom: Ajl drink a litl bir nau, okej? Tenkju.) Vrlo tih i samozatajan čovjek, taj King Automatic. Nakon 45 minuta garage minimala (postoji li uopće takvo što??) regularni dio koncerta je završio, King je otišao i u KSET-u su pokušali napraviti fajrunt jer je ponoć već odavno bila prošla. Ali publika to nije dopustila i King se vratio, i pokazao nam na set listi koliko još pjesama ima u planu. Opće oduševljenje među prisutnima. Ali osoba zadužena za prekidač za svjetlo u KSET-u nas nije pustila dugo uživati i iza svake pjesme je počela paliti svjetlo dok na kraju očito nisu pokazali nekom malo žešćom kretnjom da bi sad bilo dosta. King je izvukao još jednu pjesmu, ali daljnje molbe ''Može još jedna?'', i Kinga i publike, nisu naišle na plodno tlo. Tako smo krenuli doma s nadom da će se King Automatic vratiti, ali ovaj put kao jedini izvođač večeri. Ova kombinacije je i onako bila vrlo sumnjiva.

ana // 04/11/2005