Na kraju je to ispao tzv. tripple bill koncert na kojem su ipak bile sve oči (nekih 50-tak pari) uperene i usmjerene prema Malcolmu Middletonu, nekadašnjoj polovici voljenih Arab Strap. No, idemo redom ... Ionako već dosta kasni početak svirke je još malo okasnio pa se MARTIN JOHN HENRY (inače i basista u HDBA i još jednom škotskom bendu po imenu De Rosa) sramežljivo popeo na pozornicu tek negdje oko 22.30 h. Sam s akustičnom gitarom i prijatnim vokalom lagano nas je svojim britanskim folkom inspiriranim pjesmama uveo u ovo večer. Nažalost, ništa više od toga pa je najzanimljiviji dio njegovog nastupa bila izvedba "Army Dreamers" od Kate Bush. HDBA nakon kratke pauzice u sastavu Malcolm na gitari, Martin na basu i Scott na bubnjevima, potpomognuti laptopom izlaze na stage i započinju svoj set s 2 hipnotična instrumentala prije nego tek na trećoj pjesmi "Monologue - River" začujemo poznati vokal koji me odmah vratio kojih 10-tak godina unatrag prema Arab Strap i albumu "Elephant Shoe" kojeg mi je tada poklonio jedan, nažalost pokojni, prijatelj na kojeg me MM neodoljivo i fizički podsjeća. HDBA su nam te večeri odsvirali svih 9 pjesama sa istoimenog albuma i pretpostavljam i svih 5 pjesama s EP-a "Midnight Noodles" čije limitirano izdanje se moglo kupiti na njihovom merchandiseu (kao i ostala diskografija Malcolma Middletona i to cdovi po 40 kn - op. pedja). Pjesme uživo zvuče dosta žešće i nabrijanije nego na albumu što se posebno dalo primjetiti na izuzetnom instrumentalu "1985" koja je uz završnu "Asklipiio" bila i vhunac večeri. U nekoliko navrata me vuklo na hipnotičnost njihovih zemljaka Mogwai i Neu! a onda se opet sve smirilo u stilu Arab Strapa da bi se opet razžestilo u sporosti podsjećajući me na bandove kao što su bili CODEINE ili SLINT.

Vrlo dobar bubnjar koji se poigravao i padom, žestoki i na trenutke distorzirani bas te Malcolmova lebdeća gitara s puno delaya i reverba vozili su nas gore-dole preko sat vremena bez da bi zapali u monotoniju što se često događa s bendovima poput onih koje sam gore već i spomenuo. S obzirom da su odsvirali praktički sve što su imali na bis je izašao samo MM i počastio nas još s akustičnim izvedbama svojih "hitova" sa svojih solo albuma poput "We're all gonna Die", "Fuck it I Love You" i "Blue Plastic Bags" kod koje je na kraju i publika sramežljivo počela sudjelovati ... Sing a Long ...

le figuar de kranque // 26/09/2012

> vidi sve fotke // see all photos