Čovjek bi pomislio da je nakon godina šutnje Alec Empire shvatiti da njegovo srednješkolsko shvaćanje borbe protiv autoriteta i revolucije odavno zastarjelo i da su stigla nova drugačija vremena. To je naznačio i novi album Is This Hyperreal? koji je osim bazičnog digital hardcore-a imao i elemente ebm, industriala, breakbeata i ostalih elektronskih čudesa, drugim riječima bio je čak raznovrstan i slušljiv.

Čovjek bi se možda i ponadao da će Alec poslušati svoje duhovne sljedbenike poput Combichrist i ostalih aggrotech i ebm izvođača i uvesti malo finese i suptilnosti u svoj izričaj (nije da ne može ili ne zna, snimio je sasvim solidne electro solo albume) čime bi možda proširio svoju bazu poklonika. Ne govorim tu o nikakvom 'prodavanju', već o dostojanstvenom starenju. Davno su prošle devedesete, svijet se promijenio, publika se promijenila, ljudi su se promijenili, očito se jedino Alec i njegovi neprijatelji nisu promijenili (kako je to sam objasnio u podužem monologu pred kraj koncerta) čime opravdava nemijenjanje svojeg glazbenog izraza.

Kako to sve skupa zvuči uživo? Jednostavan i ubrzan techno beat u pokoji sample gitare i midi zvukića i izvikivanje parola kojima se poziva na pobunu, revoluciju, ustanak itd. i tako sat i pol. Čak su se i nešto sporije pjesme sa novog albuma nekako bezbolno uklopile u buku. Sa pozitivne strane, zvuk je bio dobar, jak, ali ne zaglušujuć i vokali su se jasno čuli. Također ne može se poreći scenska prisutnost koju imaju sva tri člana benda. I Alec i Nic Endo i CX KiDTRONiK su jednako sudjelovali u vokalnom kao i u sviračkom djelu koncerta (ako se tipkanje po mikseti tako uopće može nazvati) uz konstantno gibanje i animiranje publike. Šteta što publika nije bolje reagirala jer su stvarno zaslužili, čisto zbog truda. Publike je bilo relativno malo, pola prepolovljene Tvornice, možda čak i manje i činila mi se većinom promašena. Naime, muzika ATR je bila i očito će uvijek biti za tinejdžere, adolescente i one lako podložne utjecajima dok je na koncertu većinom bila ekipa koja ih je po godinama starosti očito slušala za vrijeme njihove prvotne aktivnosti u devedesetima. Bend je bio dobar prema onima koji su to zaslužili pa se tako stalno rukovao sa prvim redovima (Alec se čak i spustio u publiku na kraju nastupa) te su imali dosta liberalan stav što se tiče skakanja na pozornicu što bi bilo fora da nije jedna te isti tip uletavao na pozornicu (na kraju su ga izbacili valjda jer je dosadio svima).

Sve u svemu koncert za klince i one koji se tako osjećaju. Nažalost neće biti fotografija uz ovaj izvještaj budući se Alecu nisu svidjeli dosadašnji radovi naših fotografa pa nije dopustio fotografiranje.

tomislav // 15/12/2012