Utorka 10.11.2026. The Messthetics i James Brandon Lewis u Vintage Industrial baru otvorili su 13. izdanje NO Jazz festivala. Nakon izbivanja u Rimu, 2016. se godine Joe Lally (poznatiji kao basist legendarne washingtonske post-hardcore četvorke Fugazi) vratio u Washington D.C i zajedno s (također bivšim bubnjarom Fugazija) Brendanom Cantyem i gitaristom Anthonyem Pierogom (eksperimentalni/jazz gitarist koji je i sam bio velik fan Fugazija) osnovao Messtheticse.

Dvije godine kasnije izbacili su debitantski self-titled album za diskografsku kuću Dischord Records (značajnu washingtonsku izdavačku kuću opredijeljenu za punk/indie čiji je vlasnik upravo Ian MacKaye- bivši frontmen Fugazija) i također pod Dischordom 2019. Anthropocosmic Nest , a 2024. sa tenor saksofonistom Jamesom Brandonom Lewisom, jednim od najnagrađivanijih američkih jazz glazbenika mlađe generacije, izbacili su album- The Messthetics & James Brandon Lewis te ove godine i njegov nastavak- Deface the Currency, oba za diskografsku kuću Impulse! Records (legendarni jazz label na kojem je, među ostalima, bio i Coltrane).

S time u skladu, na prvim albumima zvuk im je bio puno "žešći" te bliži Lallyevoj i Cantyevoj post-hardcore pozadini, a s pojavom Jamesa Brandona Lewisa poprimaju vrlo zanimljiv fusion zvuk. Čak i sam Lewis kad bi ga se pitalo o iskustvu sviranja s Messtheticsima uvijek bi rekao kako ih ne cijeli išta manje od profesionalnih džezera, te da im je sviranje s njima iskustvo koje mu školsko sviranje ne bi moglo pružiti. Svakako, razlike u "virtuoznosti" nisu primjetne ni na studijskim snimkama, a definitivno ni uživo. S obzirom da je riječ o svega dva albuma koje su uopće mogli izvesti, set nije pretjerano dugo trajao, ali svirački im se stvarno nema što za prigovoriti, sve su stvari zvučale skoro identično studijskim snimkama.

Nažalost, Vintage je mogao biti i nešto puniji i publika je bila demografski poprilično jednolična (gotovo bez mlađih ljudi uopće), što vjerujem da se može pripisati cijeni ulaznica i činjenici da je održan u utorak, ali također vjerujem i da fanovi Fugazija nisu ni bili svjesni da imaju priliku čuti uživo dva člana nekadašnjeg sastava. Doduše, publika koja pak je bila prisutna bila je potpuno fokusirana; dalo se primjetiti cupkanje i kimanje glavom karakteristično za jazz koncerte uz povremene poglede prijateljima u stilu "hm, pa nisu ovi loši".

NO Jazz festival održavao se u KSET-ovoj organizaciji od 2000. godine te je jedan od festivala kojim se ove godine obilježava 50 godina postojanja KSET-a. Nažalost, ove je godine riječ o posljednjem izdanju NO Jazza, ali nastavit će se koncerti narednih par dana- ponovno u Vintage-u 11.11. s Goranom Gladom i Spike Fuck-om te u Močvari 13.11. s Artifacts Triom i Eksterminatorom 81'.

jelena // 12/11/2026