Brujači su jedan od onih malih, privatnih bendova na koje tvoji prijatelji u čudu dižu obrvu kada im kažeš da ih slušaš, uglavnom, jer ne znaju o kome se radi. "Skriven" je to bend koji svoje početke vuče s početka devedestih. Bara (basist/vokal) svoje prve prave glazbene korake, prije Brujača, napravio je u Trobecovim krušnim pečima i Haustoru, tako da malom broju ljubiteljima hrvatske underground scene devedestih Brujači nisu nepoznanica, jer su uz Sexu, utjecali na cijeli niz bendova koji će se kasnije krasiti prefikom noise uz svome glazbenom izričaju. A ako znate da je Brujač Franjo Glušac gitara u Peach Pitu, a Brujač Viktor Krasnić bubnjao u bendu Šumski možete otprilike dobiti zvučnu sliku Brujača.

Sinoć su u Žednom uhu, klubu koji zaista obečava, odsvirali svoj prvi koncert u novoj godini, koja poprilično neobečava. Bend je u poslijednje vrijeme poznat po zanimljivim suradnjama poput one sa Ivankom Mazurkijević, Davorom Gobcom, Goranom Navojcem te Darkom Rundekom, koji se jedini pojavio od nabrojene ekipe, te s njima otpjevao pjesmu Valcer. Pjesma je to koju karakterizira pamtljiva pop melodija i pomalo kabaretski ugođaj, te podosta odudara od standardnog repertoara Brujača. No, upravo u žanrovskoj neopterečenosti leži čar i kvaliteta Brujača. Reski, noise gitarski rifovi i matematičke melodije, bas koji doslovno bruji iz pojačala, te šaroliki ritmovi na bubnju čine glazbenu osovinu, ali to ih ne sprječava da naprave pjesmu poput Valcera, Obješenjaka i Doručka na travi koje su mahom pop pjesme u najboljem smislu te riječi.

Koncert u petak odavao je dojam da sviraju za uski krug svojih prijatelja i vjernih fanova. Naravno, takva vrsta svirke nosi sa sobom svoje draži. S druge strane, bude ti žao što bend kao što su Brujači uživa blagonaklonost jako malog broja publike, mahom starije životne dobi, koji su vjerojatno i odrastali sa samim bendom. Posebno ti digne živac kada desetak ljudi dopuže sa šanka u publiku da vidi i čuje Rundeka, da bi se po završetku pjesme nonšalantno vratilo na šank. Vrlo zanimljivo! Iako prostor kluba Žedno uha ima interesantnu infrastrukturu na kojem mu ostali klubovi mogu pozavidjeti i može se razumjeti zašto starija ekipa povlači usporedbe sa Lapidarijem, zvuk je u klubu poprilično loš.

Ne znam je li to bilo samo u ovome slučaju, jer mi je ovo bio prvi koncert u Klovićevim dvorima, ali za bend kao što su Brujači zvuk je izuzetan bitan faktor. Barin vokal je jako teško dolazio do slušateljovog uha te se jedva razumio tekst, a ako znate kakvu boju glasa Bara ima jasno vam je da to onda zvuči poprilično loše. No, koncert se od pomalo rezerviranog početka, pretvorio u singalong veselicu i lagano cupkanje u mjestu, pogotovo kad su na red došle gore navedene pjesme uz koje je ekipa mogla, s pivicom u rukama, pjevati zajedno sa Barom. Ako maknemo probleme sa Barinim vokalom i još neke tehnikalije, koncert je bio odličan. U usporedbi sa nastupom u Medici gdje ih je tonac doslovno masakrirao, ovdje se bas čuo baš onako kako treba, masno i močno, dok je Franjina gitara rezala bubnjiće na kriške. Što čovjeku više treba od jednog noise rock koncerta?

U nešto više od sat vremena Brujači su ispucali svoje glazbene adute uz predstavljanje par novih pjesma koje će se naći na novom albumu, da bi se na kraju spustili sa pozornice i nonšalantno, s pivom u rukama, prodružili svojim prijateljima u publici.

vedran ž. // 13/02/2013