Od silne najavljene armade tek samo 3 izvođača i jedan okrnjeni.

Dokoturala se predstava i u metropolu nakon Rijeke i Huma gdje je po riječima Zdene bilo odlično. Slušaj najglasnije je upregnuo neka svoja imena u sklop putujućeg mini festivalčića, no od najavljenih izvođača mnogo njih je odustalo. Prije svega legendarni Al Perry iz Arizone, potom knjaževački Kodagain i konceptualni švedsko-bosansko-talijanski projekt Nachtzug iz kojeg se pojavio samo gitarist Armin. Na koncu smo samo mogli vidjeti i čuti 3 i pol od ukupno 6 najavljenih izvođača.

Nije nikakvo iznenađenje da na terasi Spunka sjedi 50-100 ljudi, a unutra ih ima jedva desetak zajedno s izvođačima. Takvu otužnu sliku možemo viđavati po mnogim zagrebačkim klubićima. Ljude jednostavno ne zanima što se tamo netko na pozornici kupa u znoju rada svoga premda je ulaz bio slobodan. Ispred bine jedan čovjek, potom dvojica-trojica, na kraju i petoro ljudi plus još njih nekoliko koji su došli na piće. Za šankom par ljudi. Konobar se bavi terasom katkad zaboravljajući upaliti svijetlo na pozornici pa su akteri više nastupali u mraku nego li pod 'svijetlima reflektora'. A možda i mnogi na terasi nisu niti primijetili da se u klubu nešto uopće i dešava nalik na koncert...

Prvi je startao LOU PROFA. Mislio sam došavši nešto prije 21h da je u toku tonska proba jer osim izvođača i još dvoje - troje ljudi u klubu nije bilo nikoga. Ne, nije bila tonska. Lou je uz pomoć plesne matrice otpjevao repertoar s albuma "Nove kreacije" (2006) pun funka, soula i dance-a, te se odmah žurno uputio na vlak kući za Popovaču jer ga je ova turneja smorila odustavši od daljnih koncerata. Nije nam htio ništa odsvirati na svoju gitaru. Barem za nas petoro-šestoro. BABILONCI su nastupali također uz pratnju matrice, ovaj puta samo kao vokalni duo Zdene i Ljubice. Po prvi puta sam ih vidio u ovakvom izdanju bez Hrca kojeg nije bilo niti u publici kao i još nekoliko znamenitih faca koje redovito dolaze na njihove nastupe. Ljubica vrlo lijepo pjeva, Zdena obavlja svoje recitacije i polumelodične arije izvevši neke stare i neke nove pjesme. Znači, biti će još novih radova. E, a onda zatim DJEČAK IZ VODE iliti Edin Džambić iz Brčkog. On je bio prvi koji je svirao. Naravno, električnu gitaru kojoj prvo usnimi akord kojeg fila kao loop, a onda na tu podlogu svira i izvodi svoje pjesme kojih ima mali milijun. I tu je problem ovakvog hiperaktivnog kreativnog stvarateljstva. Repertoar mu se uglavnom sastojao od najnovijih materijala s tek objavljenog albuma kojeg još nitko nije čuo, dok je od poznatijih pjesama s 3 predhodna albuma "Srce, muda i pez bombone" (2011), "Pamučni svijet" (2012) i "Ko ne misli nek se dobro zamisli" (2013) bilo njih tek svega par komada. I to onih laganih i mekanih koje prođu kroz uho tek toliko da se jedva i primijete. Manjkale se snažne i poticajne stvari s distorzijama i gordim stihovima, ali izgleda da i sam smatra kako je jedan Graha s distrzijom dovoljan. Ovako je njegov nastup bio samo još jedan klasičan kantautorski performans. Posljednji je nastupio bosanski gitarist ARMIN, 1/4 najavljenog Nachtzuga kome se pridružila Ljubica na vokalima. Ne znam kako uopće da dočaram i percipiram njihov duet. Bila je to neka čudna seansa ambijentalne gitarske psihodelije i vox-extended tehnike bez ikakvih jasnih tekstova. Ljubin vokal je samo bio prateći dekor uz povremene zvečke čitav nastup prosjedivši na podu pozornice poput mantrajuće mise. Od najavljenog mračnog i snažnog koncertnog doživljaja samo se dobio mračni ugođaj. Poslije ovog nastupa nije bilo čak niti DJ-a kao što to Spunk zna uobičavati nakon svirke. Akteri su se vrlo brzo pokupili na odmor. Turneja se prekida, a niz od još 7 najavljenih koncerata sveo se samo na dva nastupa u Srbiji. Čini mi se u Smederevu i Boru kada će im se priključiti Piti iz Goribora.

horvi // 13/08/2013