Počela je Velika rock eksplozija po šesti put. I to veoma žestoko - punkerski!

Prva večer Velike rock eksplozije #6 (u nastavku VRE) ispočetka je djelovala bez dovoljno baruta. Upravo se igrala utakmica hrvatske nogometne reprezentacije sa Škotima, pa je KSET bio prilično praznjikav kad je na pozornicu izašao prvi bend. Ove godine VRE je podijeljen na 5 tematskih večeri sa po 3 izvođača - punk dan, retro dan, *S* dan (izvođači čija imena počinju sa slovom S), funk dan i zadnji dan. Nelagodnost polupraznog KSET-a pripala je zagrebačkom teen pop-punk trojcu PROLETER. Imali su nekoliko svojih fanova koji su se zdušno šutkali na njihove jednostavne aranžmane s malo solaža i uglavnom himničnim refrenima. Dakako, tekstovi su im na hrvatskom, a s punkom ih veže činjenica da zvuče kao pop verzija kalifornijskog ogranka one scene koju su pretjerano iskomercijalizirali Green Day. Pjesme im jesu melodične, energične, poneka je laganija, no u suštini nemaju nikakvu ideološku snagu. Sve su to teme o curama, pijači, tulumima i provodima. Veselim humpa-cumpa ritmovima okončali su svoj 40-tak minuta dugački repertoar s jednom pjesmom o Antoniji čiji su početni dio melodije maznuli od hita Tajči "Hajde da ludujemo" s dakako autorskim tekstom. Ništa osobito. Kad je izašao ČUDNOREĐE, klub se već znatno popunio, mada je u dvorištu bilo još komotno dovoljno publike koja bi mogla stvoriti dojam elegantno napućenog KSET-a. No, njih očito Ognjen sa najnovijom postavom i nije mnogo tangirao. Raspredalo se o porazu protiv Škota u Glasgowu i ostavci selektora Štimca... Enivej, Čudnoređe je od mojeg zadnjeg susreta prerastao u kompletan bend s Mićom na basu (onaj sa ogromnim grendlandsko-tibetanskim čizmama iz Šta Ima?, a svira i u Svinjama), jednim odličnim gitaristom iz Županje i postarijim momkom-gospodinom iz Varaždina. Ognjen Bašić kao lider svoje ekipe svirao je akustičnu gitaru, povremeno pištao u pištaljku, pjevao i, dakako, izvodio svoj frenetičan performans provevši više vremena među publikom nego li na pozornici. Bilo je tu bacanja na koljena, kotrljanja po podu, skakanja, turbulentnih padova, raznih grimasa, lucidnih gegova... Ako The Dillinger Escape Plan ostanu bez kojeg muzikanta ili frontmena Grega Puciata, on bi po svojim karakteristikama vratolomnog egzibicioniste spremnog na samoubojstvo mogao doći u najuži izbor bandita, ha-ha-ha... Njihova muzika je mješavina svega i svačega - funka, rocka, latino primjesa, popa, reggaea, šansona, a nerijetko je nabijena oštrim hardcore tenzijama s ponekim math-rock elementima. Aranžmani većine pjesama su prilično kompleksni, pa se može govoriti i o stanovitom progressive-rock/hardcore pristupu, a ako nastave u ovoj postavi na dulji period, od njih bi se mogla dobiti iznenađujuća stilska metamorfoza nekih ponajboljih hardcore/mathcore i još svakojakih izvođača uključujući i Frank Zappu i pokojnog Captain Beefhearta. Od meni znanih starijih pjesama jedino je izvedena "Diname" u zafrkantskom tango ritmu, te "Punta Christo", stara ganja-mantra u reggae stilu. A od novijih, odnosno onih koje do sada nisam čuo, jako dobro je prihvaćena "Stevo Čokrlić" sa folk elementima i 3/4 ritmom. Zbog svojih šarmantno-lucidnih egzibicija pozvan je na bis i izveo "Zaboravit ću da sam u kurcu" u veselom, lepršavom pop-rock/funk izdanju. Zbog posljednjeg benda SOCIJALNA SLUŽBA ustvari je došlo i najviše publike. Svi oni koji su do tada bili u dvorištu nakrcali su KSET u priličnoj količini, a pokazalo se to i opravdanim. Bend je, pomalo čudno, ostao u sjeni vlastite frakcije Radio Aktiv mada su po stažu puno stariji deklarirajući se isključivo kao underground grupa koja ne želi snimati albume. U principu to je šteta jer su pokazali onaj pravi klasičan hardcore-punk u oldschool izdanju s pozitivističkim angažiranim stavovima o ovoj sprdačini od države. Njihovi tekstovi su komentari recesije, lopova, socio-političkih i društvenih tema, nabijeni su bijesom i vapajom gomile na koju naša vlada ne obraća pažnju, te su potpuno osviješteni govornici s jasnim konstruktivnim kritikama. Sa dvije gitare koje su prštale riffovima i odličnom ritam sekcijom, te pravim frontmenom kakvog bi poželio svaki angažirani bend, izazvali su pravo oduševljenje pjesmama koje su veoma popularne u underground krugovima. Njihovi refreni su se pjevali i vrištali, obilato se skakalo, pomalo i šutkalo, bilo je veoma lijepih djevojaka u publici koje su bile i luđe od svojih momčina, te je sveskupa ostavilo fantastičan dojam na završetku prve večeri ili prvog dana VRE-a. Morati ću detaljnije prorešetati ovaj bend, imaju vrlo dobrih pjesama i pucaju silinom. Jako dobro.

Nastavak slijedi večeras u izdanju Retro dana sa Cock Porn, Hi-Fju i The Pulse. Vidimo se u KSET-u!

horvi // 16/10/2013

> vidi sve fotke // see all photos