Kad sam prvi put čuo da će Thermalsi ponovo nastupiti u Zagrebu, prvo što sam pomislio jest: ajde, bar neće biti tako vruće kao u KSET-u 2009.g. Kako sam se prevario! Usprkos većem prostoru i jesenskim temperaturama, bilo je jednako vruće, ako ne i vrućije nego zadnji put. Kao predgrupa je nastupio friški zagrebački bend Go No Go, nastao iz pepela Ruiza i još nekih drugih bendova (da se sad ne ponavljam, piše detaljno u najavi). Dodatak drugog gitarista je puno pridonio Ruizovoj već prokušanoj formuli spajanja melodičnog gitarskog indie rocka nalik na Northwest sound (Modest Mouse i Built to Spill) i klasičnog pop punka iz devedesetih čime su postigli savršen omjer melodičnosti i žestine. Odsvirali su pregršt dobrih i zaraznih pjesama od kojih posebno treba izdvojiti Tommy Boy i All at Once koje još dugo ostaju u glavi i nad kojima bi vjerojatno i Pitchfork zaslinio. Volio bih reći da se radi o početku jedne lijepe glazbene priče, da smo u Kanadi, vjerojatno bi i bio, ali poznavajući ovdašnje prilike i masovni ukus, neke sreće u ovakvoj muzici, bar materijalno, baš i nema. E sad, što reći o Thermalsima, a da već nije napisano u nekim od prijašnjih osvrta? Opet spominjati prekrcat prostor, izvedbu bez pauze, kolektivno ludilo..., mislim da nije potrebno. Ono što me oduvijek iznova oduševljava je mutan i nesavršen zvuk gdje se vokal jedva probija iznad kakofonije čime se postiže efekt prosječne bootleg snimke. Najviše oduševljenja i totalnog gibanja su izazvale pjesme sa još uvijek neprevaziđenog albuma The Body, the Blood, The Machine iz 2006.g. dok su aktualni Desperate Grounds odsvirali skoro u cijelosti pametno ga rasporedivši među starije stvari. Budući da se radi o najramonoidnijem albumu koji su snimili od svega nekih 25 minuta, to i nije bio neki problem. Svoj blok su imali i prva dva albuma koji su obično zanemareni u odnosu na novije što je bio lijep podsjetnik na prve nastupe Thermalsa ovdje. Jedino mi je žao što nisu odsvirali više pjesama sa meni najdražeg albuma Personal Life. Publika je od početka bila ekstatična što je kulminiralo triptihom na kraju regularnog djela: Pillar of salt, Now we can see i Here's your future kada je nastao totalni kaos sa poganjem, stage divingom i zbornim pjevanjem. Rijetko kad su publika i bend u tolikoj sintezi te se usprkos ne baš optimističnom sadržaju pjesama sa koncerta izlazi u začuđujuće dobrom raspoloženju. Zadivljujuće je vidjeti jedan punk bend nakon deset godina u ovakvoj izvođačkoj formi iako više baš i nisu pametni klinci koji sviraju pametni punk (tu štafetu su sad preuzeli Titus Andronicus).

Nadajmo se da je ovo samo jedan u nizu nastupa Thermalsa u Hrvatskoj te da će ovakvih svetkovina biti još puno.

tomislav // 16/10/2013

> vidi sve fotke // see all photos