"Ti nisi Julija ja nisam Romeo" - rekao sam pred kojih mjesec dana ženi kad sam saznao da Partibrejkersi sviraju u zagrebačkoj Tvornici pod sloganom "Valentinovo uz Partibrejkerse" . Odluka je tada pala. 14. veljače je brzo stigao i mi smo se uputili u (glavni) grad. Po starom dobrom običaju, u autu smo preslušavali glavne aktere. Pred Tvornicom nas čeka pojačanje u vidu brata i njegove žene, uvodna pivica i "obitelj" je bila spremna za provod. Upravo motiv obitelji, koliko god to moćno zvučalo , poslužit će mi kao metafora onoga što se tu noć u Tvornici dešavalo uz Partibrejkerse. Jer, bilo je kao na nekom obiteljskom rođendanu kojeg pohodite iz godine u godinu, i našli ste se po ko zna koji puta na dobroj fešti s poznatim ljudima, s "obitelji". Publika je te večeri voljela i dobro znala Partibrejkerse, a Partibrejkersi su voljeli i znali publiku. Čista i jednostavna ljubav. Nizale su se poznate pjesme, došle su na red i dvije nove, band je bio odlično raspoložen, publika je uživala. Možda nije bilo toliko skakanja pred binom, ali kak je rekel moj brat "bilo bi više skakanja, da su kralježnice nazočnih to mogle podnijeti " -(čak smo i mi bili na galeriji, ne znam dal radi žena ili JMBG-a...). No, bilo je baš nekak fino, dovoljno glasno a opet sve dovoljno jasno (mislim da sam vidio ton majstora Danijela Biffela da slaže zvuk).

fotka|27614|/fotka| Partibrejkersi , predvođeni Canetom koji odlično pjeva i koji nije izgubio nimalo mladenačke snage i uvjerljivosti izvođenja pjesama, rukovođeni Antonom koji savršeno "dirigira" i upravlja pjesmama od početka, soliranja, kraja i odabira tj. uvoda slijedeće pjesme, učvrščeni u drugom ritam gitaristi, utemeljeni u fascinantno čvrstoj i pouzdanoj ritam sekciji zvuče svježe, poletno, močno, uvjerljivo i razigrano. Anton je po mojem ukusu možda i najbolji rock gitarist s ovih prostora jer kako svira, kako uživa u svakom izvučenom tonu iz gitare i pojačala, kako dobro izgleda na bini... Njegovo majstorstvo možda se najviše vidi u pjesmama gdje ima dovoljno prostora "da se razmaše" u duljim solažama (poslušajte live verzije pjesama "Put" i "Ulični hodač" s neta ili s albuma "Krš i lom"). Upravo uličnim hodačem i predstavljanjem banda završio je "oficijelni" dio koncerta - meni osobno preletjevši uz uživanje, čagicu, pjevanje, ... nakon čega je uslijedio prvi bis - s nekoliko pjesama i nakon njega drugi bis s (kako je Cane najavio) još samo jednom pjesmom - a koju su izveli kao na obiteljskoj fešti uz jednu gitaru, def i gromoglasno pjevanje cijele dvorane - naravno riječ je o pjesmi "Najbolje se putuje". To je bio kraj koncerta uz Canetov pozdrav "vole vas vaši brejkersi!". A tko se pozdravlja sa "voli vas VAŠ"... nego netko kome ste vi vrijedni, i do koga vam je stalo? Dragi Partibrejkersi, jedva čekam novi album i novi susret.
Voli vas vaš Ivica.

okhrk // 17/02/2014

> vidi sve fotke // see all photos