Sedmi Wintersplash poslužio je kao promocijska večer za predstavljanje kompilacijskog albuma "Seasplash ritam" koji bi se trebao pojaviti u tri formata - cd, digitalni download i dvostruko vinilno izdanje. Na kompilaciji se pojavljuje četrnaest domaćih dub/reggae i sličnih izvođača, no, nažalost na prvoj promocijskoj večeri kompilaiciju smo mogli samo čuti iz zvučnika Attacka, a možemo se samo nadati da će biti nabavljiva tijekom druge Wintersplash večeri sljedeći vikend. Šteta, u posljednje vrijeme mi se već par puta dogodilo da prisustvujem promociji nečeg što nije uspjelo izaći do te promocije.

Ne znam koji su ovdje razlozi, no vjerujem da bi se tu našlo ljudi koji bi kupili neki opipljivi nosač zvuka da su mogli.

Enivej, večer su u Chakkinoj sobi otvorili Ilko i Zoran i uspjeli "pokrenuti ples", kao što je i najavljivano. Malobrojna publika koja je uranila (čitaj pol12) mrdala se i drmala uz bistre ljetne zvukove BASS SOUNDSYSTEMa.

Čakovečki Waitapu, bili su jedini pravi "live act" te večeri i razlog mog dolaska na dub, reggae i dubstep druženje. Slušajući ih te večeri shvatio sam koliko je teško pisati o bendu o kojem si već preko nekoliko puta pisao, a da se ne ponavljaš. Srećom, WAITAPU se ne ponavljaju, barem ne u cjelosti. Jer, sa svakim novim nastupom čujem i poneku novu pjesmu, što je logično i u redu. Ipak je njihov debi album "Bassonic Lodge" objavljen još 2011. Kaj se čeka dečki?

Za kompilaciju su iskoristili novu pjesmu Tooth Fairy koja se fino uklopila u program. Ta pjesma mi već par mjeseci služi kao zvono na pametnom telefonu i nemali broj ljudi, kad čuje taj ton interesira se o porijeklu. Osim masnih basova, u prelazima ova pjesma ima i neke zanimljive istočnjačke synth ritmove.

Početak je ipak ostao klasičan uz Oglas i Zentone Cover (Crashtest), u kojima već na samom početku pokazuju da nisu bez razloga svirali po mnogim stranim dub/reggae/dubstep festivalima i to ne u popodnevnim satima. Ako se niste barem zanjihali u tih prvih desetak minuta, onda će Vas Truckin' i Geiger natjerati na malo žešće pokrete, a kad počne Jeux, koja se pretvorila u mog skrivenog aduta, već ćete i bez supstancija koje bi Vam mogle pomoći da zaboravite na svijet oko sebe, to i učiniti.

Jeux je ujedno i najbrža pjesma u programu i možda bi još poneka pjesma takvog ritma dobro došla, jer se nakon nje, ritam ponovo usporava u drugu brzinu i melje ga melje polako i temeljito do samog kraja, da bi Vas na kraju ostavio sa neugodnim trbušnim osjećajima i zujavim ušima.

Iako na je početku njihovog nastupa Attack bio polupun, do kraja se već prilično napunio, a vjerujem i da su ostali izvođači te večeri zadovoljili probranu i ne prilično zahtjevnu publiku koja se te večeri pojavila u prostorima Medike.

pedja // 02/03/2014