Garden, jedan od najstarijih ljetnih festivala i u 2014., u svojoj devetoj inkarnaciji održao se od 2.7. - 9.7. u Tisnu, točnije na njegovoj kontinentalnoj strani - u uvali Rastovac. Na istome se mjestu već par godina održavaju i Stop making sense (SMS) i Soundwave festival, a od ove godine tu su i Electric elephant i SuncéBeat.

Tisno je prekrasno naselje prepolovljeno Murterskim kanalom, tako da se četiri osmine grada nalazi na kontinentu, a ostalih osam šesnaestina na otoku Murteru. Cijene u restoranima i kafićima se gotovo uopće ne razlikuju od cijena u Zg ili ostatku kontinenta što nas je iskreno i vrlo ugodno iznenadilo. Festival je posjetiteljima na uživanje i korištenje stavio 3 pozornice: Main stage, zatim Beach Stage na samoj plaži uvale Rastovac, te intimni polu-skriveni Olive grove stage. Osim navedenih, iz uvale su svakodnevno 2 puta dnevno isplovljavali party brodovi Argonaughty i Arbiana, a nakon što bi u 2 nakon ponoći razglas u prostoru festivala utihnuo, party se selio u diskoteku Barbarella's, nadomak obližnjeg Pirovca, gdje je sve do 6 ujutro trajao nastavak programa.

Stageovi su bili ukusno i decentno dizajnirani, i svi do jednog pogonjeni epitomijom dobrog klupskog zvuka - Funktion one zvučnicima. Čak su i svi DJ monitori unutar DJ kabina bili Funktion one, što je pokazivalo da organizatori stvarno brinu da svi elementi potrebni za dobar provod budu na vrhunskoj razini.

Organizatorima moram uputiti zamjerku glede sustava ulaznica za program festivala, budući da je uz festivalsku ulaznicu bilo moguće nazočiti samo standardnom programu na Main, Beach i Olive garden stageu, dok su se Boat partyji i jutarnji program u Barbarella's posebno plaćali.
Ako uzmemo u obzir da je Barbarella's od prostora glavnog festa udaljen 15ak km (u prijevodu: nije pametno voziti osobni auto), da je karta za Garden shuttle (bus u organizaciji festivala) 30kn po glavi u jednom smjeru, te da je ulaznica za Barbarella's došla 70 kn po večeri (100 za strance) - dolazimo do fine cifre koju bi svaki posjetitelj, uz festivalsku kartu, dnevno trebao izdvojiti. Sve u svemu malo preskupo za posjetitelje iz bivše Juge.
Cijene hrane i pića nisu bile baš astronomske, ali opet kad se sve zbroji malo povisoke za naš standard (20 kn 3dl Ožujske, 26 kn velika točena, 30 kn 0,5 Cola). Program je bio dosta živopisan, i uključivao je mnoga svjetski poznata i priznata imena elektronske glazbe rasprostrta kroz 7 dana, no mi smo zbog privatnih i poslovnih obaveza mogli prisustvovati samo 4 od njih.
Evo vam kratak ali iscrpan sažetak:

Petak, 4.7.

Session Victim - Hauke i Matthias opravdali su famu i pokazali se kao dobar i iznimno energičan duo. Toliko su headbangali da se cijeli slušalački kolektiv čudio kako su uopće uz toliko tjelesne kinetike bili u stanju odraditi live set, no dečki su očito bili odlično pripremljeni jer je nastup bio vrhunski. Toplo preporučamo.

Greg Wilson - jedan od boljih nastupa festivala, nije bilo osobe koja nije plesala kad je vrtio svoj set. Svima prisutnima je vidno digao entuzijazam, što je velik uspjeh budući da je nastupao nakon iznimno energičnih Session victim, svaka čast!

Midland - nakon što smo ga u 2013. gledali dva puta, na Hideout i Dimensions festivalima, te za oba nastupa iznimno nahvalili, na Gardenu nam njegov ljetni disco set uopće nije sjeo.

Netom nakon Midlanda napustili smo prostor festivala i otišli se doma odmarati za subotu, budući da smo u planu imali cijelo popodne družiti se sa našim domaćim Burek crewom na Arbiana boat partyu. Penzići, da. Subota, 5.7.

Burek Boat party - ovo nam je bio prvi boat party na kojem smo ikada bili tako da odista nismo znali što očekivati. Na repertoaru su bili Filip Šardi (kao unlisted izvođač koji je naknadno upao na listu), Pytzek i Mislav kao standardni Burek duo, te bugarska zvijezda u usponu - KiNK.
Burekovci i KiNK su odvrtili krasne ljetne setove, a ekipa na brodu je bez pogovora sretno đuskala dok smo na prekrasan sunčani dan lijeno milili po Šibenskom akvatoriju. Naš definitivni favorit dana bio je Filip koji je jedini malo zagrebao i po mračnoj strani housea. Na kraju festivala će se pokazati da je takav sentiment na ovom festivalu bio u bolnoj manjini, čemu se baš i nismo nadali. Večernji program, a napose KiNKov nastup na main stagu smo neplanirano propustili, povod čemu je bio nedostatak energije nakon četverosatnog poslijepodnevnog cupkanja uz Burek crew. Post festum smo načuli da je KiNK bio vrlo dobar, ali i da je na sveopće iznenađenje malo previše koketirao sa rave-om što baš i nije bilo jako dobro prihvaćeno od strane publike.

Barbarella's (Resident Advisor): Ewan Pearson, Max Graef, Willie Burns.

Klub je bio sasvim fino popunjen, no muzika nas nekako nije oduševila. DJi su opet malo previše koketirali s diskom i bilo je previše žanrovskih oscilacija uslijed čega se nikako nismo mogli skroz ufurati i prepustiti.
S druge strane, standardno dominantna britanska ekipa je uživala i dizala ruke u zrak na baš svaku pjesmu, tako da je problem evidentno bio u nama :)

Nedelja, 6.7.

Bicep - od ovog dinamičnog dua u usponu smo dosta očekivali, ali status jednog od headlinera su samo donekle opravdali. Opet je u nastupu dominirao disco zvuk, no pred sam su se kraj nastupa ipak usudili malo zagrebati po dnu i time pokazali da barem malo misle i na nas mračnjake :)

Axel Boman - Axel je vrtio dosta zanimljiv set (čitaj NIJE KAO I SVI OSTALI PREVIŠE PUŠTAO DISCO), ali nam iz nekog razloga nije skroz sjeo. Moguć razlog tome je što iz nekog razloga za vrijeme našeg boravka na njegovom setu na podiju nije bilo više od 15 ljudi. MOŽDA BAŠ ZATO JER NIJE KAO I SVI OSTALI PUŠTAO DISCO? HA?!
Bilo kako bilo, nakon pola sata više nismo mogli čekati da se situacija razvije u dobar party, pa smo otišli na pivo.

Barbarella's (Louche): Craig Richards, Josh Tweek, Prosumer

Ovo je, prema sveopćem konsenzusu mene i moje djevojke, definitivno bila najbolja večer Garden festivala.
Prosumer i Josh Tweek su konačno predstavili neki malo dublji i ozbiljniji klupski techno zvuk, te sasvim fino utrli put techno legendi Craig Richardsu. Craig je na festival očito donio misterioznu magičnu kutiju tajni iz koje je svako malo izvukao komad suhog audio zlata, na koji smo mi kao na zapovijed frenetično tapkali nožicama i zračili pazuhe.
Odvrtio je perfektan set, pun ultramodernih klupskih techno stvari koje su prisutne rastavili na proste faktore. Čak ni Axel Boman, koji je densao tik do nas, nije mogao sakriti osmijeh od zadovoljstva niti suzdržati se od povremenih vriskova. Perfektna večer!

Ponedjeljak, 7.7

Justin Martin - Justin je trebao zatvoriti finalnu večer main stagea (8.7. main stage više nije bio u funkciji), no organizatori su i njemu i nama pomrsili planove budući da je u zadnji čas termin njegovog nastupa pomaknut unaprijed. Naime, zbog medicinske intervencije na jednom od članova pratećeg LIVE banda (netko je slomio nogu), Theova ekipa dobila je čast zatvoriti main stage. Justin je bio vidno raspoložen i sjajno je krenuo dostojno predstavljati nama jako dragi Dirtybird zvuk. Iz nekog nepoznatog razloga usred seta se evidentno malo pogubio i skrenuo sa dobrog puta. Sviranje prošlogodišnjih, već pretjerano prožvakanih ljetnih hitova uopće mu nije išlo na ruku. Ali hajde, plesali smo, iako je meni osobno svako malo na pameti bilo: "Zašto OPET ova stara stvar?" :/
Britanci su, moram li to uopće i spomenuti - svejedno bili raspomamljeni i beskrajno uživali.
Nakon što nas je naposljetku izborom muzike Justin uspio totalno izbaciti iz takta, odlučili smo kraj njegovog seta i početak live nastupa Thea Parrisha, dočekati tako da malo prošvrljamo po prostoru festivala.
Nakratko smo poslušali Soul Clap i Wolf+Lamb, ali pogađate - brzo smo podvili rep pod noge jer nam je stvarno bilo već dosta Disca i svih njegovih izvedenica.

Theo Parrish (live) - House legenda Theo Parrish, valjda i sam svjestan da mu nastupi baš i ne odišu nekom turbo energijom, odlučio je angažirati nekoliko plesača koji su publici trebali pokazati kako da na njegovu relativno laganu mjuzu plešu kao akrobatski manijaci.
Moram napomenuti da je bend odradio stvarno perfektan posao. Bubnjar je naročito bio impresivna pojava, precizno i kontrolirano izvodeći sve ritam linije Theovih hitova. Plesači nas se ipak nisu pretjerano dojmili i stvarno ne vidim zašto su uopće bili potrebni.
Ukupni dojam bio je i više nego korektan, a možda bi nam bio čak i odličan da su pred stageom bile stolice. Ili koja lazy boy ležaljka :) Bilo kako bilo, mi smo čangrizavi mračnjaci i jednostavno nismo mogli do kraja odslušati njegov sjetni soulful house, niti dočekati izvedbu nama odlične stvari Footwork, te smo prije kraja koncerta krenuli put Barbarella's.

Barbarellas (Just Jack): Dan Wild, Delano Smith, Levon Vincent, Tom Rio

Od ove večeri, a pogotovo od nastupa Berlinske tehno legende Levona Vincenta imali smo velika očekivanja, ali smo nažalost slijedom okolnosti ostali lagano razočarani. Naime, pred samo jutro, netom nakon obećavajućeg početka Levonovog nastupa, na Barbarella's se spustio potop biblijskih razmjera i party je nakon kratkog odolijevanja apsolutnom potopu, na našu neizmjernu žalost - prekinut. Pri kraju partya još smo nakratko uživali u prizoru dvojice veselih plesača (zbog količine šljokica na licu pretpostavljamo - britanaca), koji su se na opće oduševljenje skinuli Full monty i počastili nas svojom interpretacijom Labuđeg jezera, a mislim da sam na trenutak vidio i da su zaplesali "dual helicopter dance". Ako ne znate što bi ovo moglo biti, dajte si malo vremena ;)
To je ujedno bio i naš posljednji trenutak službenog dijela festivala.

Sve u svemu, Garden stvarno odiše nekim posebnim ozračjem, posjetitelji su svi odreda easygoing i pristupačni, a među auditorijem nikada nema neke pretjerane žurbe. Sve je na easy i sve se stigne. Taj aspekt festivala nam se svima jako svidio.
S druge strane najveći broj ljudi s kojima smo na festivalu razgovarali je bio lagano razočaran muzičkom selekcijom. Na papiru je lista imena bila stvarno impresivna, ali u stvarnosti se ispostavilo da je festival bio dominantno disco orijentiran, što možda ni ne bi bilo loše da su izvođači malo šarali po svim dijapazonima ove vrst glazbe.

Međutim, nekako nam je svima već nakon prvog dana postalo bolno jasno da će muzika na bilo kojem stageu (čast izuzecima koje smo nabrojali) biti UVIJEK I SVUGDJE GOTOVO ISTA.

Ljetni soulful disco.
All day.
Everyday.
Ugh.

Bez nekih pretjeranih odstupanja, slutnje su nam se obistinile. Ako izuzmemo perfektne nastupe Session Victim, Greg Wilsona i starog lisca Craiga Richardsa, ovaj festival je bio potpuno lišen bilo kakvih natruha modernizma i trenutnog elektronskog zeitgeista.

Ovdje moram skrušeno priznati da smo s ovom činjenicom bili donekle i upoznati, jer nam je dosta ljudi prethodno reklo i upozorilo nas o kakvom se festivalu radi, ali eto - popis izvođača nam je dao lažnu nadu da ćemo unatoč svemu čuti neke nove smjerove i svježe okuse elektronike. Pogriješismo.

Ovih dana organizatori su u medije pustili i informaciju da će u 2015. biti održan deseti i posljednji Garden festival, nakon čega će se ekipa koja ga je osmislila i realizirala baciti u neke nove smjerove i izazove. Elem, iduće godine možete po posljednji puta doći odmoriti svoje tijelo i duh uz lagane i prozračne disco hitove u Garden režiji, a od 2016. u istom terminu očekuje nas nešto sasvim novo.

Sukus festivala:

+++

Odlična atmosfera
Nema nabildanih partijanera i polugole dječurlije kao na npr. Hideoutu
Prekrasna lokacija
Nastup Craig Richardsa

---

Dosta skupe karte za cjelokupni program
Prevladava retro disco štih
Previše šljokica :)

Iduće godine, unatoč svemu sjajnome što Garden nudi, intencija nam je fokusirati vrijeme i novac na Electric elephant ili na SMS festivale - jer ipak malo više odgovaraju našim svjetonazorima.
Do viđenja.

Nessi&mmmotion

mmmotion // 22/07/2014