Reklame na FB za koncert House of Protection toliko su me iritirale da sam odlučio otići pogledati taj bend da vidim koliko je imalo smisla uložiti u takvu reklamu. Još kad su najavili domaće Ocean of Another, koje sam već neko vrijeme htio pogledati, nije bilo sumnje u odlazak.

Priča kaže da su Stephen Harrison i Aric Improta skupa svirali u bendu Fever 333, sve dok im nije dojadilo i onda su 2024 osnovali House of Protection. Do sad su objavili dva EP-a i imaju nekih sedam singlova, koje su nam sve odsvirali na koncertu s još pokojom novom pjesmom. Ocean of Another petorka je sastavljena od članova nekih bendova HR scene i također imaju dva EP-a i pregršt singlova. Započeli su točno sa zadnjim otkucajem na 19:44:59 i poveli nas na svoj put. Na žalost, to nije bio put kojim su oni htjeli ići jer je bubanj bio toliko glasan da je pojeo dvije gitare i bas a vokal jedva da se čuo. Hodam okolo po malom Boogaloou i gledam gitare, ko da gledam nijemi film. Pokušavam uloviti kaj sviraju, al nejde. Jednostavno se pogubio zvuk. Vokal koji se trebao mijenjati iz čistog pjevanja u growlanje, ko da nije imao snage. Tijekom svirke djelomično se to popravilo, a čini se da to njima nije toliko smetalo u svirci. U njihovoj muzici, koja je spoj metala i HC-a, a oni su po njihovim riječima dodali i malo rejva i dance-a, ima i dosta elektronike. Pa sve to skupa bi ja rado vidio i čuo nekidrugiput u nekomboljem prostoru. Jedino što se dobro čulo je bila akustična I want it that way od Backstreet boysa iz najbolje serije Brooklyn 99?! Oni su sve svoje morali maknuti kako bi na pozornici ostalo mjesta za bubnjeve, koji su bili u jednom kutu, dva Orange pojačala, koji su bili na drugoj strani i stalak s tri gitare, koji su smjestili iza tih pojačala. A ostalo je bila čistina, za što?! Vidjeti ćemo uskoro.

Točno u 21, uz glazbenu podlogu i najavu nešto u stilu - Jeste li spremni doživjeti najbolji šou na svijetu! - istrčali su (doslovno) gitarista Stephen Harrison i bubnjar Aric Improta, Harrison je uzeo gitaru i stalak s mikrofonom, stao na sredinu kluba i pozvao sve da trče oko njega, dok su momci krenuli žestoko sa Learn to Forget, jednom od njihovih najstarijih pjesama. To je već bio ludi početak u kojem se ono nešto malo ljudi koji su se okupili te večeri stopilo s bendom i od tad su bili jedno. Na Fuse se vratio na stejđ, ali ga je bilo posvuda, osim na bubnjevima, dok je Improta lupao kao da mu je zadnje. Rekli su zapravo da im je ovo zadnji koncert na turneji, pa su možda htjeli i uništiti instrumente. Matrice su gruvale, a oni su prešli u Pulling Teeth, pjesmu koja ima stih "House of protection" u sebi a do tad je već sva publika lebdjela. Tehničari sa strane igrali su se s nekim plišancima, a oni su najavili novu pjesmu 99%, koju još nemaju ni snimljenu. Na Being one zove sve da se zagrle i samo uz bubanj pjeva, a ona me podsjetila na Born Slippy od Underworlda, sve dok nije uzeo gitaru i završio sa opakom solažom. Ako smo tad pomislili da ne može luđe, na Godspeed je bubnjarski tehničar uletio za bubanj, a Improta preuzima glavni vokal te sa jednim od svjetlećih stupova maše kao sa "lighstaberom", dok nas Harrison zove da muvamo malo naše kroejšn asses. Zamjenski bubnjar ostaje još dvije pjesme, a Improta izgleda kao da se razgibava od pretjeranog sjedenja. More than this me podsjetila na Jane's Addiction na elektronskim steroidima, dok je na predzadnjoj Fire, pozvao sve na stejđ, na koji su se skoro svi iz publike uspjeli nagurati i odskakati do kraja pjesme. Za kraj su sačuvali prvi singl It's Supposed to Hurt, i u svega 47 minuta uspjeli završiti ovaj prilično znojni koncert za sve prisutne. Iako se možda to čini prekratko, vjerojatno ni nisu imali kaj više svirati, no sumljam da je netko nezadovoljan otišao doma.

pedja // 22/07/2026