Kao što i ime grupe govori, svirka grupe bila je zakazana na Trgu Bana Jelačića u pola devet u sklopu ZeGeVeGe festivala. Kao uvertira koncerta pao je još jedan jak ljetni pljusak koji je na petnaest minuta pokosio Trg, pa sam na tren pomislio da od koncerta ništa. Iako je cijeli koncert protekao u neobaveznom tonu, Sabovke i jedan Sabovac nisu se štedjeli. Krenuli su odmah u glavu s možda svojim najvećim hitom "Želim biti strejt". Odmah se vidjelo s koliko ljubavi rade sviraju i koliko u tome uživaju. Martina, pjevačica grupe, svoju je ulogu odradila s toliko šarma, da je i one prisutne koji ih nikad nisu slušali uspjela natjerati da im nogice bar cupkaju u mjestu. Plesala je na pozornici, zabavljala se, a iz nje je cijelo vrijeme zračila neposrednost. Uz nju, veliku ulogu ima i klavijaturistica Ana koja uz Martinu slaže pjesme i pjeva back vokale. Nakon nedavnog koncerta u Klubu, ovo je već drugi koncert gdje sam primjetio da s njima na bas gitari svira Lora iz grupe Kimiko, koja iako djeluje u pozadini, ima svu onu snagu kakvu su nekad nosile basistice imena Kim. Od instrumenata tu su još bili saksofon, gitara, ukulele i bubanj.

Kroz koncert su odsvirale većinu pjesama sa svog debuta, Prihvaćam sve. Zvuk koji njeguju je najlakše opisati kao miks akustične pop glazbe i cabareta. Svi su bili opušteni, zvuk na visokom nivou, jedino je Anin vokal bio mrvicu tih. Ali ne treba tražiti dlaku u jajetu, jer njihova glazba je toliko pozitivna, na onoj idealnoj crti između komercijalne glazbe i alternativnog izričaja. Odsvirali su i tekstualno jako dobru obradu Abbine "Winner takes it all", a pao je i bis, gdje sam čuo pjesmu koja se ne nalazi na albumu.

Prava je šteta što velika većina vodećih domaćih medija ne prepoznaje kvalitetan pop kakav sviraju Svemir, Zvonimir Varga ili U pol' 9 kod Sabe. Ali to je nažalost tipična hrvatska priča.

jura // 08/09/2014