Topli zrak te subotnje večeri pokazao je srednji prst ovom vlažnom i bljutavom ljetu i najavio početak nove koncertne sezone. I dok zapadnjački i ruski feudalni vođe pokazuju mišiće u Ukrajini, nekolicina urbanih kmetova sa ulica Moskve kreće u invaziju na Europu mikrofonima i gitarama.

What We Feel i Moskovskaja Brigada Smerti započeli su zajedničku europsku turneju dan prije u Novom Sadu, a uloga druge postaje na tom pohodu zapala je zagrebački Attack! Dolaskom na ugovoreno mjesto ranije nego obično, ništa nije dalo naslutiti raspašoj koji će kasnije uslijediti. Ekipa od kojih tridesetak ljudi okupila se u knjižnici Pippilotta ostavljajući inače krcato dvorište Medike praznim. Tamo se prikazivao dokumentarac o Ivanu Kuhortskoju "Kostolomu", važnoj figuri na moskovskoj punk sceni i prijatelju članova gostujućih bendova koji je 2009. mučki ubijen hicem u potiljak na ulazu u vlastitu zgradu, a kome je posvećena čitava turneja. To je počinio netko od ruskih neonacističkih gopnika s kojima se Ivan nebrojeno puta fizički sukobljavao kako bi obranio svoje prijatelje i istomišljenike naantifa sceni. Dokumentarac pruža uvid u kaotično podneblje Rusije zadnjih dvadesetak godina koje podsjeća na ovo naše hrvatsko, samo potencirano na pedesetu. Sve čari postsocijalističke tranzicije: mase opljačkane tajkunskim mešetarenjem, vladavina oligarhije u dosluhu s državnom aparaturom, autoritarna vladavina, orgijanje zlatne mladeži, moralni vakuum i jačanje ksenofobične ekstremne desnice ni na ovim prostorima nisu nepoznanica. Zajedničko iskustvo je, izgleda, imalo utjecaja na atmosferu samog koncerta i dobru komunikaciju između bendova i publike. No, više o tome kasnije, prvo par riječi o domaćim snagama koje su nastupile kao predgrupe.

Intrigue je novi zagrebačko-splitski bend koji roka politički hardcorepunk, ne sasvim različit od zvuka novijih američkih hardcore punk bandi poput Government Warning ili Tear It Up, iako bend navodi Reagan Youth kao glavni utjecaj. Riječ je o principu "prvo politika onda glazba" koji pljuje kako po neokonzervativnom usponu zadnjih par godina i prokletstvima modernog prekarijata, tako i po apolitičnom stajanju po strani na punk sceni što je izraženo krilaticom "greyzone punx - fuck off!". Sam nastup benda nije bio loš, s obzirom da je u Attacku bilo tek dvadesetak ljudi koji su u najboljem slučaju cupkali nogama. Glasan i nečist zvuk ostavio mi je čak bolji dojam od snimaka na bandcampu. Vrištajuće vokale pjevačice i dobro tempirane gitarske i bas dionice kratkih i brzih numera isprekidao je basist komentarima o aktualnim zbivanjima kao uvodima, bez kojih bi cijeli nastup bio duplo kraći. I ovako je trajao ne više od 20 minuta, nakon čega se krenulo u nastavak standardnog oblokavanja.
Moram priznati da sam nastup Fetbojsa gotovo u potpunosti propustio, pošto hip-hop nije moja šalica čaja, nego je to ipak prije bambus (pun intended). Za ono što sam čuo mogu reći da je sušta suprotnost ozbiljnom političkom tonu prethodnog benda. Riječ je o dvije zajebantske stvari, Kavabanga i Romaja. Prva je oda Ninja kornjačama koje se u posljednje vrijeme kurvaju za Michael Baya i Todorića, a druga je oda lokalnoj trešnjevačkoj pekari i buregdžinici Romaji. Fetbojsi ostavljaju dojam simpatičnih lokalnih zajebanata s par kila viška i, koliko se ja kužim u rap, predstavljaju zagrebački pandan popularnom Ajs Nigrutinu i Bad Copy ekipi. Ali velim, na temelju dvije poslušane pjesme ne mogu donositi zaključke.
Ulaskom na Moscow Death Brigade, njihov militantni rap odmah udara u glavu. Kombinacija tvrdih hip-hop rima na rašn inglišu s punk muzičkim matricama kao da spaja zvuk prethodna dva izvođača. Moskovskaju brigadu smerti čine članovi skatepunk/Oi! benda Razor Bois i crossover thrash/hardore punk mašine Siberian Meat Grinder koji su prošle jeseni bili odgovorni za kraval u zagrebačkom Jedinstvu. Moram komentirati da mi se kombiniranje različitih, a opet sličnih, muzičkih i stilskih subkulturnih pravaca dotičnih, kao uostalom i sam unity koncept ovog koncerta, dopada, bar na način na koji oni to čine. Razbijanje scene u sve određenije i isključivije tabore otuđuje klince jedne od drugih i ne vodi nikud. MDB na stejdžu nose fantomke, što nema samo estetsku nego i sigurnosnu funkciju, pošto u današnjoj Rusiji repanje i pjevanje protiv fašista lako može osigurati nagradu u obliku frakture lubanje ili, još gore, nepovratnom kartom za vječna lovišta. Ovi se momci ne zajebavaju, retorikom oštrom kao Raskolnjikova sjekira obračunavaju se s mučnom ruskom svakodnevicom. Konzumerizam, medijska propaganda, Beslan, Čečenija, policija, kriminal, nasilje, ratovi, siromaštvo, apatija a posebno rastući neonacizam i nacionalizam svi su oni mete Brigade.
Komunikacija s publikom je na razini. Publika odgovara ritmičkim dizanjem ruku (ne onakvim), a pri numerama Viking's Life, Prove Them Wrong i Ghettoblaster neki se penju na stejdž i dijele mikrofon s bendom. U par navrata došlo je i do moshanja. MDB su naizmjence izvodili stvari sadema i aktualnog EP-a "Hoods Up!" koje je lako razlikovati zbog različitog muzičkog žanra matrice. Čini mi se da je klub bio pristojno popunjen, iako se zbog dinamike u prvim redovima slabo pazilo na ukupnu posjećenost. Njihova jedina pjesma na ruskom je Do konca, koju izvode s bratskim What We Feel a koja, po meni, najbolje predstavlja njihov rad.
Ubrzo nam What We Feel dolazi na stejdž. Agresivni hardcore s tekstovima većinom na ruskom vjerno dočarava distopijske ruske ulice. Nešto slično kao američki old-school hardcore osamdesetih. Ipak, bendu nisu strane ni melodične gitarske dionice modernijeg hardcore zvuka (pjesma Udary sud'by). Inače, u časopisu Margina objavljen je zanimljiv intervju s bendom kojem su nastupi u Rusiji nerijetko završavali uhićenjima. Među prvim stvarima svira Ostat'sya v igre (Ostati u igri) s novog EP-a. Kako nastup odmiče, publika i bend se sve više miješaju, onaj vokal koji ne nosi masku silazi sa stejdža i pridružuje se mosh pitu. Ubrzo slijedi obrada od njemačkih Stage Bottlesa Sometimes antisocial - always antifascist na ruskom koja je na LP-u "Our 14 words" (referenca na neonaci slogan Davida Lanea od 14 riječi). Slijedi Net rasizma - net problem, koju su snimili sa ska-punk bendom Distemper. Te dvije himnične, laganije punk rock stvari za singalong čine vrhunac samog nastupa, a istovremeno i kratkotrajnu pauzu od agresivnog hc-a. Na Sometimes antisocial iz publike se vijori zastava Antifa Zagreb, bend ju pomaže rasprostriti. Stvara se circle pit, neki crowd-surfaju, neki se pridružuju na mikrofon - ukratko, sve što pošteni punk koncert mora imati. Kooperacija s publikom je na maksimumu. Za razliku od koncerta Oppresseda prije par mjeseci začudo nije zapaljena bengalka, ali zbog malog prostora i bolje da nije. Pred kraj padaju i Prodolzhat' ili sdat'sya (Nastaviti ili odustati) i Spokoynoy nochi belaya gordost' (GoodNight White Pride). Bend izjavljuje da im je to jedan od najboljih koncerata, što mi se čini da nije bilo samo reda radi rečeno. Osobno, očekivao sam bar neki komentar na aktualno ukrajinsko poglavlje Drugog hladnog rata, ali kako WWF po pokazanom ne barataju baš najbolje s engleskim možda je bolje da puštaju muziku da radi svoj posao.
Sve u svemu, ovaj koncert nikako nije razočarao, Rusi su rasturili pošteno. Našlo se tu i hip-hopa i punk rocka i hardcorea i zajebancije i politike. Organizatori iz Torpedo Syndicate Zagreba ponovno su napravili megaspektakl s antifa predznakom, pa se nadajmo još kojoj sličnoj fešti. Zovi Oi Polloi, Wisdom in Chains i Non Servium!

photos by Vredan
text by Joks

terapija // 26/09/2014