Francuski THE RODEO IDIOT ENGINE su jedan od ponajboljih europskih underground bendova današnjice, a otužno je da ga je došlo pogledati samo tek nekih 30-tak ljudi koji ustvari možda niti ne bi došli zbog njih, već zbog dvije zagrebačke predgrupe. Organizator je pretpostavio da će klub zjapiti prazan, pa je opravdano suzio prostor spustivši bubnjeve i kompletnu opremu ispred pozornice dobivši prisniju atmosferu. Prvi su bili JADED, dosta tromi, ponekad zanimljivi u nekim sekvencama (osobito ritmička tehnika), a drugi LACK OF SOUL. Oba benda imaju istog basista i stilski gotovo slično zvuče prepličući hardcore i nekolicinu križanaca mathcorea, post-hardcorea i math-rocka. Prvi je nešto umjereniji, a drugi, uvjetno rečeno ekstremniji, no vokale im nikako ne možeš razumijeti na kojem su jeziku. Kod Jaded je pjevač gitarist, a ovi drugi imaju frontmena koji je cijeli nastup proveo šetajući ispred monitora i manje-više stalno bio okrenut leđima. Upravo ta povezanost s lirskim gardom u ekstremnom obliku rocka i interakciji s auditorijem koji to sluša je najbitnija stavka, nema veze jel to bio death, black metal ili hardcore. Mora se znati o čemu bend govori, ako to ne dolazi do izražaja, onda uzalud trud. Oba benda nisu u tom aspektu dala ništa konkretno osim mjuze koja mi se dopala. Nisam uopće shvatio poruku i stav ta dva benda, toliko su dobrih aranžmanskih kreacija ostvarili, ali nikakav cjelokupni dojam nekog vlastitog svjetonazora nisu uspjeli fiksirati zbog te vokalne nerazumljivosti. Da li imaju neki socio-politički angažman ili su humoristi, karikiraju li činjenice ironijama ili su im tekstovi tu samo tek toliko da jesu, uopće se nije moglo razabrati u toj dernjavi. Dok to ne usklade neće moći produbiti kontekst izričaja, barem na koncertima. Ima nekoga tko bi želio i saznati što im pjesme govore... The Rodeo Idiot Engine su već ranije dolazili dvaput (ili triput?) u zagrebački Attack. Posljednji put 15.I 2013. kad je palo dobrih pola metra snijega i baš kao za inat tu večer je bio kolaps. Tramvaji nisu mogli voziti jer ceste nisu bile još raščišćene, a doći biciklom ili pješke za mene je bilo neizvedivo. Čak niti taxi služba nije radila. Po informacijama, prvo sam čuo da je bilo 20-30, a večeras sam čuo da je na tom koncertu bilo nekih 60-tak ljudi (predgrupa su bili zagrebački Gods Of Chaos), a zašto ih ovaj puta nije bilo toliko ili još i više uistinu ne bih mogao razabrati. Možda se nisu dopali ljudima, ali čisto sumnjam s obzirom na ovu sjajnu predstavu koju su priuštili u Močvari. Imaju svoju specijalnu rasvjetu, skoro više od pola koncerta su neprekidno kontrirali u mraku i iskakali stroboskopom u kombinaciji s dvije jarko crvene reflektorke smještene pored bas bubnja. Ta kombinacija mraka i zagušenog svijetla doprinjela je još većoj kaotičnosti pjesama istaknuvši gotovo u detalje svaki aranžmanski potez. Strašno su aktivni, neprestano skaču, u nekoliko navrata su preokrenuli monitore ispred sebe, frontmen Jerome Indara si je čak stao na mikrofonski kabel i iskopčao ga u zanosu mahnitosti, te po scenskom nastupu neodoljivo nalikuju na Dillinger Escape Plan. Ako ste slušali njihova dva zvanična albuma "Fools Will Crush The Crown" (2011) i odlični "Consequences" (2013, oba za Throatruiner Records) onda vam je poznat njihov brutalno naglašeni križanac math/metal/deathcorea i post-hardcorea. Najveći fokus pjesama bio je upravo s posljednjeg albuma odakle su izveli glavninu materijala, a iznimno odlične bile su izvedbe "Gravel", "Mass grave", "Consequences" i "Masks" koje baš po ničemu ne odstupaju od studijskih verzija. U tančine ova petorka drma opusom, maksimalno su izvježbani i uigrani ne štedeći se ni na urnebesne sprintove i tempove, kao niti u mračnim strukturama satkanim od ambijenata i ponekih elemenata post-metala. Sva ta energija koja izbija iz njih reflektira se u cjelosti: kako u samim kompozicijama, tako i u scenskom nastupu. Da imaju veći auditorij i mogućnost veće pozornice, stiče se utisak da bi skakali do plafona. Ovako su uz nedužne monitore skakali po bas bubnju i akrobatski vješto po pojačalima. Definitivan su doživljaj za oči, te, kako kome i za uši. Brutalni, žestoki i nevjerojatno koncizni. Ovo je bio jedan od najboljih malih koncerata ove sezone koje sam pogledao, te će nas vjerojatno opet posjetiti. Zato vjerujte, idući puta bi ih bilo šteta propustiti.

horvi // 10/11/2014

> vidi sve fotke // see all photos