Grupa Svemir čekala je poprilično dugo na zagrebačku promociju svog drugog albuma. Originalno je promocija albuma trebala biti krajem desetog mjeseca, ali je bubnjar grupe Matko doživio prometnu nesreću, tako da je cijela priča morala biti malo odgođena. Grupa kao da je jedva čekala da doživi eksploziju na stageu. Ali prije neg' što ispričam kako je bilo sa Svemirom, par riječi i o predgrupi. Prije Zvonke nastupio je Ivan Škrabe, glazbenik kojeg Zvonka iznimno poštuje. Sjećam se da sam ga već gledao u Močvari, kad je također nastupao sa Svemirom. Ivan ima jako specifičan izričaj i definitivno će u vama izazvati onaj "love/hate" feeling. Ili će vam njegova glazba na prvu pobuditi emocije i magiju ili će vas ostaviti ravnodušnima. Na pozornici je Ivanu uz njegovu akustičnu gitaru društvo pravilo još dvoje kolega, jedan na električnoj gitari i bubnjar osebujnog imidža. Ivanove pjesme su pomalo dreamy karaktera, uz lagani prizvuk meditativnog zvuka Mojave Indijanaca. Tekstovi su mu ekspresivni, te na prvu teško možete prepoznati što pjesnik želi reći. Uz to, tonac večeras nije bio na visini, pa je glavni vokal vrlo često bio utopljen u gitare i bubanj. Na početku njegovog nastupa, Klub. je bio poprilično prazan, jedva dvadesetak duša, ponajviše su tu bili novinari i muzičari. Kako je tekao nastup Ivanovog trija i klub se punio i pred kraj njegovog nastupa već je bio fino popunjen. Sve u svemu, dobar Ivanov nastup, za koji ne možemo reći da je dobro zagrijao publiku, ali je napravio dobar intro za zvijezde večeri. A Svemir je bio baš svemirski raspoložen. Gledao sam ih dosad u nekoliko navrata, ali nijedan nije bio ni blizu ovom. Tu prije sveg' pohvale idu Zvonki koja je do večerašnjeg nastupa uvijek bila malo suzdržana na pozornici. Večeras je ta suzdržanost trajala jako kratko, otprilike koliko i intro albuma. Tako jako, pjesma "Mont Blanc", kojom su otvorili i večerašnji koncert. Zatim je krenuo Zvonka show. Zvuk benda je pucao po šavovima, grupa je uživala u svirci, a publika nerijetko pjevala zajedno sa Zvonkom. Ostatak benda bio je fizički malo povučen, puštajući Zvonku u prvi plan. Večeras je tu suzdržanost pretvorila u vrhunsku interakciju s publikom. Glas joj ima interpretaciju na pola puta između Chrissie Hynde i Patti Smith, pa možemo biti ponosni da i mi imamo jednu takvu heroinu. Bend je pozornicu podijelio i s gostima s albuma. Žaki iz Erotic Biljana i njegovih heretika pridružio im se na usnoj harmonici u "Jedro" i "Sava". Kako je Zvonka rekla na koncertu: "Ne puštamo ga tako lako s pozornice". Ivana Žabkar (članica prateće grupe Irene Žilić) je svojom violinom obojila nekoliko pjesama, a već stalni gost zagrebačkih nastupa, Nikola Brkljačić otpjevao je sa Zvonkom "Isprano i plavo". Pred kraj koncerta odsvirali su "Zimu", za koju mislim da nikad nisu svirali u ovoj postavi. Ta pjesma je iz originalne verzije iz tempo bluesa otišla u indie noise vode. Bis je lebdio u zraku, pa nas je Svemir nakon regularnog dijela koncerta još počastio s "Ne sjećam se kiše" po izboru publike, dok je za sam kraj Zvonka izabrala "Prašinu". Tražila se još jedna pjesma, ali tonac je bio neumoljiv. Nastup od kojeg sam puno očekivao, još je više dao. Kao New York s početaka sedamdesetih kad je nastajala scena oko Max's Cansas Cityja, koja je kasnije kroz CBGB pokazala svoj maksimum. Tonac, kojeg nerado spominjem još jednom, možda je trebao u hodu malo podignuti Zvonkin glas, koji je na baladama bio za nijansu tiši pa se nije razgovijetno čuo njen vokal. Ali to je i jedina mana ovog koncerta koji je u svemu bio prvorazredni događaj za sve željne dobrog zvuka.

jura // 31/01/2015

> vidi sve fotke // see all photos