home > mjuzik > Svemir

kontakt | search |

SVEMIR: Svemir (samostalno izdanje, 2012)

[ Svemir - Svemir (2012) ]

Svemir - Svemir (2012)

Zašto je toliko zanimljivo što ova zagrebačka singer/songwriterica ima za reći o maglovitim zimskim jutrima, o lijenim popodnevima, istini, ljubavi? Zašto je ime Zvonka Obajdin ili njen bend Svemir, a do najposlije i ovaj album, vrijedno pažnje? Kratki i nedovoljni odgovor bi bio - jer ona to radi uvjerljivo i vrlo dobro. Umalo, i bilo bi možda već i prekasno. Dugo vremena je ova solo-rokerica nastupala sama od kluba do kluba, od pjesme do pjesme. Sve je se promijenilo kada je koncem minulog ljeta upoznala gitaristu Roberta Kanizsaia. Ideja na jedan album zapisati njen autorski materijal je se rodila. No, to ne bi bilo moguće da im se nisu priključili Matko Boršić na bubnjevima i Vedran Mavrović na usnoj harmonici. Njihov istoimeni album s devet pjesama i jednim bonus trackom je osvanuo početkom ovog mjeseca, a prethodio mu je singl "Ne sjećam se kiše".

Zašto je ovaj album drukčiji od onoga što je se, recimo, moglo čuti otprije na Zvonkinim nastupima? Ukratko, njene pjesme više nisu tako "gole" i usamljene kao prije. Sliku ili prizor kako ova glazbenica s vrlo izraženim osjećajem za tekstove, stoji ili sjedi sama zatvorenih očiju s akustičnom gitarom na pozornici možemo komotno odložiti na policu sjećanja. Ona sada ima pravi bend, a njene pjesme su otišle nekoliko koraka dalje i dobile njima dolične instrumentalne aranžmane, koji su učinili svoje, te sada one imaju i "glavu i petu". Jasno je kako je svaka pjesma sama po sebi zasebna cjelina. Zvučni skup onoga što je dotični autor u datom trenutku ili vremenu, inspiraciji ili želji htio reći. No, one su ponekad i dijelovi nečega puno većeg i, svjesno ili nesvjesno, savršeno pokazuju onoga tko iza njih stoji. Još ako mahom dolaze od isključivo jednog izvora, to jest autora, onda puno više nego obično govore o njemu samom. Ovdje se nameće zaključak da je Zvonka Obajdin prvenstveno vrlo talentirana vokalistica i iskusna glazbenica, ne u smislu posjeda nekih sofisticiranih tehnika, već kroz sposobnost isti onaj osjećaj koji nju samu "proganja" prenijeti i na slušatelja. Što, složit ćemo se, nije lagana stvar.

Krenuvši od pretpostavke da su istinski osjećaji, prave emocije i na vlastitoj koži proživljene i uglazbljene stvari najveći neprijatelji mainstreama, ovaj album onda možemo opisati kao anti-mainstream. Ali ne i manje kao stvoren za širu masu. Naprotiv, baš su pjesme poput ritmično-melodične "Ne pitam te za istinu" izričito radiofonične. Nježno ali nepokolebljivo, električna gitara se plete oko Zvonkina glasa, a ritam je reduciran na ritmičnu pratnju udaraljki i akustične gitare. Sasvim nepretenciozno i bez ikakve pompe, Svemirci izgrađuju intimne i tople skladbe, čiji je glavni nositelj Zvonkin senzibilni ali čvrsti vokal. Dok je ona prepuštena samo pratnji klavira u "Blaženo jutro" i njenoj engleskoj inačici u u završnom bonusu "Blessed morning" s gitarističkim uplivima. Međutim, najveću snagu imaju u klasičnoj rock'n'roll maniri otpržene (u pravom smislu te riječi) pjesme kao "Ljepota pobjeđuje sve" ili blueserska "Zimska pjesma". Osim ovih distorziranih, pjesme poput uvodne "Prašina" i "Sava" polažu težište na country rock/americanu gdje glavnu ulogu vode akustična gitara i usna harmonika. Za svakoga pristupačnom lirikom, direktno i bez ikakvog ustručavanja ova songwriterica u svakoj pojedinačnoj skladbi razotkriva svu svoju čežnju, latentnu melankoličnost, skrivene uspomene i jednostavno sve one sitnice koje znače ljubav ili smrt.

Na samo jednom mjestu u cijelom albumu Svemiru je se "ušuljao" kič i "opće mjesto", a to je baladni duet s Nikolom Brkljačić "Isprano i plavo". Miješati vlastiti jezik sa stranim, u ovom slučaju engleskim, rijetko završi dobro, što ni ovdje nije iznimka. Inače su vrlo dobro izbalansirali svoj prvi (i jedini?) album. Mirnije skladbe smjenjuju nešto energičnije, bez da djeluju dosadno, patetično i plitko. Izuzev prethodno spomenute pjesme. Pobrinuli su se i za vizualni ugođaj odabirom vrlo osebujne naslovnice u vidu figurativno-apstraktne surealne likovne kompozicije Ivane Kranželić, koja pak odiše puno većom vedrinom nego sam album. Ali koja na neki način i slikovito dočarava svu poetičnost ovih pjesama, a i to je također nešto vrlo vrijedno, ne?

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 11/10/2012


PS: Download albuma na svemir.bandcamp.com
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Standard Cream

TYPO CLAN: Standard Cream (2018)

| 16/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Walk Between Worlds

SIMPLE MINDS: Walk Between Worlds (2018)

| 09/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Sleep Well Beast

The National: Sleep Well Beast (2017)

| 07/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Vol.1.

LucidFer: Vol.1. (2018)

| 05/02/2018 | johnny mcfearless |

>> opširnije


cover: Smiješ Zaurlat

Lika Kolorado: Smiješ Zaurlat (2018)

| 03/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Svemir

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*