Ima tih nekih koncerata koje čovjek s nestrpljenjem iščekuje. Znam da mi je tako bilo pri promociji Svemirovog novog albuma početkom ove godine ili pred Mašinkov dosad najveći koncert koji su imali u Vintage Industrial Baru. Jednake emocije i uzbuđenje sam osjećao pri promociji albuma i po' vrhunskog pop seksteta U pol' 9 kod Sabe. Ona se događala ovog petka u KSET-u. Ono što me pri ulazu u KSET posebno iznenadilo što je već u 21h posjećenost bila obećavajuća, a klub se u idućih sat vremena fino popunio. Čast da otvori večer imala je grupa Svemir koju je najavila Martina, pjevačica Saba. Iako sam ih prošli tjedan gledao u Vintagu, još jednom su potvrdili sjajnu sviračku kvalitetu. Možda je u prvim pjesmama falilo malo slobode, ali razloge treba tražiti u tome što je, iznimno za ovaj koncert, bubnjarsku ulogu preuzeo Mišo, koji trenutno svira bas u grupi Vlasta Popić. Frontwomanica Zvonka bila je malo skeptična kako će to sve skupa zvučati, ali sve je nakon početnih pjesama sjelo na mjesto. A kad su nakon par laganih ("Prašina", "Sve i kad bih htjela", "Ono što sam dala" i "Jednog dana") krenuli s bržim pjesmama, tu se sve poklopilo i Svemir je pustio ručnu. Svoj dio nastupa završili su sa novom pjesmom "Iz daljine". Bilo je i poziva na bis, ali odustali su s jednostavnim iskrenim obrazloženjem, da su oni večeras samo podrška glavnim zvijezdama. Tu kreću U pol' 9 kod Sabe. I tad se zakotrljalo. I to kako! Na trenutke sam osjećao ugođaj kao da sam u Kulušiću u onim trenucima kad je grupa Film 1981. snimala svoj live mini album. Ako ste u nekom trenutku života imali malo dublju konekciju s domaćom novovalnom glazbom, već sad savjetujem da ne propustite idući nastup grupe U pol' 9 kod Sabe. Martina je u samom početku koncerta najavila da će svirati sve dosad službeno objavljene pjesme plus nekoliko novih, kod kojih može doći do sviračkih pogrešaka. Kad su njih svirali, klavijaturistica Ana je zamolila osobu zaduženu za light show da im drže osvijetljenu pozornicu, da uspije iščitati note i harme sa šalabahtera. Najviše me fascinirala pjesma "Čudesna" (ponovljena na bisu) koja ima ugođaj kojeg se ne bi posramile ni najjače grupe iz ZG-BG relacije s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. Još dvije nove pjesme su "Moram" i "Nepoznati ljudi". Svaka od te tri u meni dodatno pojačava iščekivanje objavljivanja njihovog novog mini albuma, nadam se, u zadnjem kvartalu ove godine. Od niske poznatih, najbolje su prošle "Uzela si sve" (u originalu "Winner takes it all" grupe ABBA), "Prihvaćam sve", "Želim biti strejt", a s novog EP-a "Ne razumijem" i "Starimo" koju su kao najveći hit ostavile za kraj koncerta. Sviralo se i za Gorana (gitarist grupe), pjesma "Sretan rođendan ti", kao jedno od iznenađenja večeri. Martina kao pjevačica i pravi vođa grupe ima u sebi nešto opojno, sa sjajnom vezom između teatra i živog nastupa. Iako je uvijek vesela i nasmijana, večeras je sjala punim sjajem, a uspjela je naterati auditorij da se bar malo gibaju u ritmu njihove muzike za ples. Tko god je u petak bio u KSET-u mogao se uvjeriti da kod nas još uvijek postoje grupe koje mogu svirati glazbu po pop obrascima, koja će biti i radiofonična i dovoljno energična. Ja sam na ovom koncertu još jednom ostao oduševljen koliko u svakoj pjesmi grupe čuči potencijalni hit. Bilo bi lijepo kad bi budući koncerti grupe bili jednako posjećeni, jer su kroz mukotrpni rad u svojih šest godina i sjajne pjesme koje su iznjedrili u tom periodu, to i zaslužili.

jura // 21/06/2015