DAN TREĆI, 24.VI, srijeda

Tempo 'koncert i ujutro na posao' me dotukao ovog trećeg dana. Ubuduće bih morao uzeti godišnji za InMusic što do sada uopće nisam prakticirao. Posljedice su bile očite. Iskreno priznajem da sam pogledao samo 3-4 izvođača i otišao kući. Nisam mogao više izdržati, oči su mi se same sklapale, a da sam sjeo negdje ispod šatre, vjerojatno bi me zaštitari negdje ujutro oko 7h budili 'gospon, InMusic je završil, idemo doma'. A kako je prethodne večeri i cijelog dana padala kiša, sav Jarun je bio u blatu. Ono malo sunca što se pojavilo iza 16-17h popodne nije bilo dovoljno da iscrpi i isuši tu kaljužu. Eh, da sam onaj mlađahni ortodoksni punker od prije 30 godina, rado bih se valjao ko' svinjče u njemu, ali danas nema više mamice koja ti pere tvoje svinjarije. Pereš ih sam i znaš kakve su to lijepe muke biti mlad, šašav, blesav, neodgovoran, otkačen, te se nadaš i posebno hrabar. A i takvih je bilo. A joj, u njima vidim sebe iz mladih dana, tu se ama baš ništa ne mijenja. Svi su spremni za dokazivanja i to je, moram reći iz osobnog iskustva, obavezni dio post-adolescencije. Treći završni dan nije ponudio ama baš ništa osobito. Prve bendove DISCOHERNIA, SIDE PROJECT i KILLED A FOX nitko nije niti gledao, svi su došli na BLACK REBEL MOTORCYCLE CLUB koji više niti izdaleka nisu ono što su izgledali da će biti prije 15 godina - preporoditelji r'n'r-a. Njihov nastup je bio toliko plašljiv i sramežljiv kao da se Peter Hayes ustvari srami svirati i pjevati, te da ne zna što će sam sa sobom. Nevjerojatno je da posljednja stvar, glavna hitčina "Whatever happened with my r'n'r" nije izmamila ama baš nikakvu reakciju. Ko' da smo gledali neki žnj bend... HALKA, bosanski naizgled tranvestit Božo Vrećo je na OTP World Music Stageu napravio solidan dar-mar. Ne toliko u feedbacku, koliko u tikvama. Muškarac u dugačkoj haljini i turbanu s bradom koji pjeva sevdah na vrlo modernu jazzy-world music podlogu polukomornog benda (bubnjevi, violončelo/kontrabas, klavijature, akustična gitara) izveo je modernu viziju autohtone glazbe svojeg podneblja proturivši, jako smiješno rečeno, 'na zapad' nešto novo. Ali lik zaista djeluje jako dobro u tome što radi. Možda neki šljaker na mješalici za beton o njemu misli da je gay, možda to on doista i jeste, nebitno je, ali Božo zna pjevati sevdah kojeg smo mi u Hrvatskoj već pomalo i zaboravili. Nije on od onih tipova Boy George koji bi fatali na reggae i pop. Čini mi se da Božo ima daleko jaču fikciju. I zadnji bend kojeg sam zaista s guštom odgledao bili su ASHES YOU LEAVE za kojeg slobodno tvrdim da su bili najbolje osvježenje cijelog festivala. Konačno jedan pravi metal bend s kompleksnim aranžmanima, tri cure na vokalu, violini i klavijaturama (dečki praše gitare i ritam sekciju). Doimali su se poput Van Der Graf Generator, Yes, Sage, Deep Purple, Dream Theater, Symphony X, starih (ustvari najmlađih od navedenih) Nightwish, ma super. Violina mijenja sva ona čudesa Ian Andersona (i Jethro Tull je tu), podsjeti na Peter Gabrielove sjajne komade u Genesis, bend ima melodiju, smisao, punu figuru i oblike cjelovitih kompleksnih rock/metal pjesama od A do Ž. Progressive, odličan. Obično su kritičari jalni i ne unose emocije u tekst, oni su iznad svih tih bendova, oni su najpametniji, oni kroje svašta. Nakon njih su nastupili Repetitor i Placebo, ali to zbog umora nisam gledao. Čujem da je Placebo bio odličan, ali zaista nemam pojma. Taj bend je za mene prestao postojati prije desetak godina i više ih uopće ne pratim. Rekao mi je Dragec, jako davno s www.barikada.com onaj tko ti se ne javi da o njemu hoćeš nešto pisati, odjebi ga.

FOTOGALERIJA

horvi // 25/06/2015

> vidi sve fotke // see all photos