Tek što je počela nova koncertna sezona Doomtownovci su već priredili jednu bombu: dvodnevni mini-fest u Attacku, s tri benda iz SAD-a, četvrtim na UK/US relaciji, te još četiri s prostora ex-Yu, tri novija iz Hrvatske, od kojih dva nastupaše tog dana, fest dakle, sa samo jednom misijom: pretvoriti Attack u užareno grotlo gnjeva, tjeskobe, znoja i dobre zabave. Ni pet ni šest a već se valjda 78 ljudi skupilo kod ulaza negdje oko 9 kad je zakazan početak, ali mislim da prije 10 nije počeo. Pošto ne znam brojati više od 10, prekinut ću ovu kvazi-numerološku pizdariju i nastaviti pričati normalno. Manje-više. Moglo bi se reći da su oba dana Distort Zagreba, po mojem skromnom mišljenju, dobar pokazatelj glavnih strujanja na aktualnoj punk sceni: s jedne strane ljuti d-beat/crust pravac prvog dana i melodično-melankolični powerpopoidni punk rock drugog . Vjerojatno očekivano, prvi dan će se pokazati nešto posjećeniji. Pa krenimo redom. Novooformljenu Disbaju sam nekako propustio svaki put kada su svirali dosad u ZG, a mislim da je to bilo tri-četiri puta. Malo je falilo da se to i ovaj put ne ponovi, jer ne bijah već neko vrijeme po koncertima pa prepričavanje ljetnih dogodovština zamalo uzeše svoj danak. Ipak, uspio sam stići na posljednjih nekoliko stvari i mogu reći da mi je bilo žao što nisam prije. Riječ je, naime, o vrlo moćnoj d-beat/hardcore punk kombinaciji . Članovi benda imaju određeni svirački staž pa se neki standardi i očekuju. Zamijetio sam u par navrata dobrodošle izmjene ritma i treševske solažice koje daju poseban štih inače sirovoj i agresivnoj distorziranoj disolutnoj diseminirajućoj disrupciji. Kad se već poteže pitanje dis- prefiksa palo mi je na pamet kako bi momci možda mogli u bližoj budućnosti dogovoriti neki split s Fakofbolanom u Disbolan ili s Bajagom u Disbajagu, čisto radi fore. Što se tiče, dis-kografije, Disbaje planiraju uskoro snimiti svoj prvi EP nazvan Realm of Absurd što svi s veseljem očekujemo. Uglavnom, malo iscrpniji izvještaj o Disbaji očekujte neki drugi puta kad će se poklopiti mračne kozmičke sile i kad ću ih u cijelosti moći poslušati uživo. Drugi bend večeri bio je Left To Starve iz Karlovca. Odmah su krenuli svirati nekakav spoj sludge i mračnog hardcorea s growl vokalima. Da budem iskren, meni bi oni puno bolje djelovali da sviraju samo instrumentale, nekako mi taj vokal djeluje preforsirano, ali kako se ono kaže, sto ljudi - sto ćudi. Mora im se ipak priznati određena doza žanrovske originalnosti, mislim da nema previše domaćih bendova koji sviraju takav neki crust u stonerskim spuštenim tonalitetima, bar ne još. Pošto je riječ o poprilično mladom bendu čiji je odnos s publikom još sramežljiv, između pjesama bijaše tišina, osim u prilikama kad se pjevač dovikivao s toncem. Uz pojačanje iz publike na mikrofonu na jednoj stvari, Left To Starve ubrzo prepuštaju stejdž gostima iz Slovenije. Pakt dolaze iz Ljubljane i Kopra te nas, poput Disbaje, vraćaju u osamdesete. Ono što izdvaja njihov zvuk je nevjerojatna količina reverba na vokalima pjevačice, što podsjeća pomalo na Sacrilege. Njezin vokal zvuči kao da dolazi iz najtamnijih lovecraftovskih dubina gdje drevna ljigava bića eonima čekaju na svoje buđenje. Kao i kod prošlog benda, pjevačica nije bila na stejdžu, nego dolje u publici, ali to baš nije imalo smisla, jer, opet kao i kod prošlog benda, publika je bila presramežljiva za neki kontakt ili bilo kakvo veće kretanje. Dočim su vokali prvog i četvrtog benda ostali na stejdžu s uživljenom publikom pod sobom. Eto, samo primjećujem. Sve u svemu, Pakt su pripremili teren za headlinere večeri, Warcry iz Portlanda. Warcry je projekt članova poznatih imena kao što su Tragedy i His Hero Is Gone kao i The Estranged, Hellshock, Lebenden Toten i Black Water Records. Međutim, njihov je zvuk podosta drugačiji od nabrojanih bendova. Riječ je, naime, o sirovom i agresivnom skandinavskom d-beatu s trunkom Motörheada unutra. Kako je i primjereno za glavni bend večeri, bend je ukratko rasturio a i publika je zaslužna za to, pošto se u jednom trenutku nanizalo valjda pet-šest stagedivinga zaredom. Sve to popraćeno brutalnom divljačkom mašinerijom i Toddovim vokalom koji se sa svojom gorilastom pojavom i konstantnim ljutim izrazom na faci non-stop šeće amo-tamo, prijeteći diže prst te podsjeća na nekakvog vođu pobune koji sakakući po prevrnutom izgorenom autu uslijed zapaljenog grada poziva na nerede s bejzbol-palicom u jednoj i megafonom u drugoj ruci. Divljaštvo Warcrya stavilo je masnu točku na prvu večer i tako najavilo ovu koncertnu jesen, koja će, po svemu sudeći, biti prekrcana zanimljivim gigovima.

Prije nego spustim mikrofon, napomenut ću samo to da je oba dana u Sivoj Galeriji bilo izloženo nekoliko radova Lore Škiljića aka Biblical Violence Illustrations, zaslužnog za mnoge koncertne postere koji su vam zasigurno upali u oko. Pa ako još niste, potražite ih po internetima, nećete požaliti.

joks // 20/09/2015