Nikako ne mogu zaboraviti riječi jednog glazbenog stručnjaka još iz vremena kada se Žen zvao Ž/Buka da te cure ne znaju svirati i da od njih nikad neće postati neki dobar bend. Tada su još bile inficirane post-punkom i gothicom, tražile su se u izrazu, a da nisu znale svirati i nije najbolji opis jer je hrpa demo bendova baratala sa sličnim sviračkim znanjem. Bolje da je rekao 'ne sviđa mi se kako sviraju' jer nisu imale komercijalnih atributa koji su se tražili. Po tome, one niti danas ne sviraju komercijalnu glazbu i shodno tome 'ne znaju svirati' onako kako mainstream zahtijeva. Ali to njihovu brojnu publiku ne zanima niti najmanje, ona ih obožava upravo zato jer su drugačije, neopterećene pop obrascima, posve slobodne u formatima, nemaju mnogo tekstova i kod njih se prvenstveno sluša glazba. A da ne znaju svirati, teško da bi s nekakvim skrpanim improvizacijama mogle raditi i izvoditi pjesme po 7-8 minuta, te im se ne bi Mali pogon Tvornice napunio do pretrpanosti i odškrinuo vrata za Veliki u idućim nastupima s obzirom da im se publika brojčano rapidno povećava, a kvalitet izraza napreduje mimo kurentnih trendova čak i u alternativnim rock vodama po kojima plove. Za samu dobrodošlicu cure su pripremile 4 vrste umaka serviranih u onome malom prostoru pored garderobe. Isprobao sam ih uz ponuđene štapiće svježe narezane mrkve i stabljike celera, za kojeg nisam znao da se može jesti i sirov. Samo jedan umak mi je asocirao na ajvar, a za preostala 3 uopće nisam mogao skontati što bi mogli biti. Kasnije sam doznao da je jedan od avokada, drugi od kikirikija, dok za četvrti nitko od okupljenih degustatora nije mogao razabrati osnovni sastojak s blago slatkastim okusom. Još su imale i fino opremljeni štand s merchom (majice i cd-ovi) kojeg su počele prakticirati tek odnedavno. Elem, tip-top su skockani bend u organizacijskom pogledu. Imale su peh tog dana na tonskoj probi; VJ-ici Tanji je krepao hard-disc s vizualizacijama pa je morala improvizirati što nikome nije smetalo. Uostalom, jako se dobro snašla i s priručnim materijalima, a da nije posebno tokom koncerta rečeno za taj feler, malo tko bi uopće i pretpostavio da su vizualizacije sastavljene od nekih nabrzaka sakupljenih video priloga.

Koncert je otpočeo u 22,30 pjesmom "Ja ću biti bor" s novog albuma "Jantar" koji je promoviran u kompletu. Ne sjećam se da je netko u skoro vrijeme na koncertu izveo čitav opus aktualnog albuma (palac gore) i to skoro preneseno u studijskom maniru. Obično bendovi u studiju nadodaju čudesa koja posve iščeznu na živim svirkama, no Žen su se toliko dobro pripremile da je osnovni trojac Eva (gitara, glavni vokal), Sara (bubnjevi) i Ivona (bas) uz sebe još imao po 4 (hm, ili 5?) setova klavijatura, pedale, efekte, elektronska pomagala i zvečke. Samo njih troje su zvučale poput postave od 6-7 muzičara. Puni zvuk obogaćen atmosferičnošću, različitim efektima, psihodelijom, stalnim izmjenama aranžmana s bržim i žestokim, te laganijim dionicama prikazivao je moderni progressive-rock s raznolikim primjesama noisea, post-rocka, kraut-rocka, matha, shoegazea, pa čak i synth-pop/techna u slučaju stare pjesme "Iskrenost je posebna". Mislim da im se u kompleksnoj "Šuma, mačka, Gospođa i prozor" kao gošća priključila Tena Rak iz Vlaste Popić na synthu i setu udaraljki. Jbga, takva je gužva bila da nisam mogao iz jakne izvaditi notes i olovku... Spektar im je ogroman, atipičan za, grubo govoreći, indie-rock. One su pravi transžanrovski stroj što ne poznaje granice, a uz to i jako dobro barataju vokalima gdje je Ivona u nekolicini pjesama dobila i zapaženije role poput "Slučaj No.3583" ili urnebesno adaptiranoj "Slavenska bajka" u koju su se pridružili svi gosti što su imali svoje epizodne nastupe kroz pjesmu-dvije. Osim Tene koja je ovdje odsvirala vrlo zgodnu folk melodiju na harmonici, tu su bili još Lucija (Mika Male, bas) i gitarist Sven koji uz svoj matični bend ### (dr-dr-dr ili 'ljestve') sa Sarom i Evom svira u novom projektu Nisam bio dobar sin, zvao sam se Dražen i Lidija. A četvrta gošća je bila cura koja je izvela zanimljiv performans s lopticama (a kasnije i staklenom kuglom) u tijeku izvedbe instrumentala "Igra protona, elektrona i neutrona".

Jasno, Žen nemaju pjesme na koje se skandira ili pjevaju gromoglasni refreni. To je kompaktno sastavljena glazbena dinamika poput Pink Floyd iz ranih 70-ih kada je publika dolazila na koncerte slušat glazbu s mnogo eksperimenata, avangardnih poteza i različitih žanrovskih supstanci objedinjenih pod zastavu rocka. Tada se publika pretvarala u uho, a Žen upravo tako usmjerava svoju audijenciju razvijajući maštu za svaki izvedeni komad. Može se reći da su ama baš svi promatrači ovog koncerta bili hipnotizirani, odnosno koncentrirani na njihovu svirku. Nije bilo one strke šetkaranja i odlazaka u toalet što se znaju prakticirati iz povremene dosade u kakve ponekad upadaju koncerti izvođača koji maltene imaju pjesme slične ko jaje jajetu ili onih prepucavanja za šankom kada niti ne slušaš bend na pozornici već svojeg sugovornika što se nadjačava s bukom benda. Osim kompletnog materijala s novog albuma, te navedenih starijih pjesama, izvedene su još "Sve ostaje nakon nas" i "Voda je more" u kojoj je do izražaja došao vrlo prostorno naglašen prateći Sarin vokal pojačan halovima. I sad bi se mogla ispisati cijela tehnička disertacija ovog njihovog koncerta što i kako ove žene rade, a 'ne znaju svirati'. Ma, ni govora. Žen je svecki bend svecke kvalitete. To što nisu prikladne za emitiranje na nekakvom radio Mačkovcu od primorskog kamenjara do slavonske ravnice i što ne pašu uz bok Miše, Silentea, kurentnog domaćeg bljutavog popa, gordih davorija, komercijalnih rock evergreena i tamburica potpuno je nevažno. One imaju svoj stil i viziju, uigrane su u svaki trenutak, a što ih neki s putrom na glavi smatraju lošim eksperimentalnim bendom koji se ne zna odlučiti u kome smjeru da krene očito nemaju ovoliko široke vidike prolazeći samo glavnom ulicom promatrajući izloge i reklame pod neonskim svjetlima. Žen čak ne treba niti rasvjetu: cijeli koncert je bio dizajnirano obasjan vizualizacijama koje bi se njome uništile. Meni se baš sviđa što 'ne znaju svirati' onako kako bi mainstream htio plesati, ali bome, doći će i taj dan da će barem na "Slavensku bajku" zaigrati kolo veselo uzvikujući 'č, ć, đ, dž' mahajući čarapom čalabrcavši ćevapćiće čilo i đeđerno đipajući đonovima i đerdanima čineći čulstva čarobnijima.

horvi // 26/10/2015

> vidi sve fotke // see all photos