Maratonska rođendanska saga DOSH LEE po zagrebačkim klubovima primaknula se svojoj zvaničnoj završnici, te premda je bila subota, dočekao ih je poluprazan prostor. Ipak su u prethodnih 9 svirki raspalili i raspametili svojim atraktivnim elanom za spremnu zafrkanciju do ekscentrizma (ostali su dužni samo svirku ponedjeljkom u Route 66 s Biciklićem), potrošili kile i kile energije, a i premorili auditorij. Čuo sam i komentare da unatoč svemu ne zadovoljavaju kriterije benda koji bi frcao velikim generacijskim hitovima i nekim gordim svjetonazorom što pljeni posebnu fanovsku pozornost za duboka razmatranja, a i neke vrlo pozitivne poput Rundekovog 'pa jebote, ovi rasturaju', no kako god, zafrkancije i funkirane zabave im ne manjka. Kao i svaki put s posebnošću je isijavao šarmantni i ekscentrični frontmen Ogi uvijek spreman na kojekakve scenske egzibicije, šetnjom po podiju ispred pozornice i animiranjem auditorija ispoljavajući različitim senzibilitetima od ushićenja do teatralnih paranoja. Set lista im je manje-više bila standardna, odlično uvježbana i usvirana kroz ove vrlo naporne večeri ne odavajući niti trunke znakova zamora, a kamoli nekog rutinskog posla. Stekao se dojam svježine s nabijenom kondicijom burno išaranom starim komadima "Velika nepravda na malom ekranu", "Burek", "Glas u glavi", "Zgrada", te onim neću reći novijim, nego posljednjim iz 2013. poput "Gradska vožnja" ili "Kaktus galaktus". Za BRUJAČE, a općenito i za ovu večer je šteta što nije posebno najavljeno gostovanje Darka Rundeka koji se odmah na početku pojavio u uvodnoj pjesmi "Valcer". Samo zbog njega KSET ne bi zjapio ovako sumorno praznjikav, ali sad šta je - tu je. Nonšalantno je otpjevao ovu rijetku laganicu u opusu Brujača koji su dalje nastavili prašiti svoju smjesu sinergije punka, rocka i noisea s brundavim Barinim basovima i njegovim grubo-hrapavim vokalom, te konciznim Francovima gitarskim staccatima s mnogo atmosferičnosti i prozračnih ambijenata povezujući math-rock s blues/jazzy elementima uz ritmove što variraju od lelujavih zibanja do žustro nafilanih figura za đipanje i cimanje. Kako ih nisam gledao već poprilično dugo vremena u repertoaru im se pojavilo i nekoliko novih stvari ("Da li znaš", "Mašina", "Ne čekam", "5-ica"...), zatim dobar dio kompozicija iz faze nakon ponovnog okupljanja 2009. ("Disko", "Doručak na travi", "Obješenjak", "Gusarska", "Santa Ana"), te one iz rane epohe benda 90-.ih ("Appfelstrudel" i "Skrivač u magli").

S3NGS su pomno bili planirani da ovu službeno završnu feštarsku proslavu dignu do klimaksa s obzirom na reputaciju i staž sukladan sa slavljeničkim Dosh Lee, ali gdje ćeš stvoriti tulum kad su uzvanici ostali u prorijeđenom broju... Emer, Lički, Čaka i Franjo Heršak su se svojski trudili odigrati rolu uvijek energičnih rock zabavljača, no svirati za zidove i zrak nije nimalo optimalno drugačije od jedne kvalitetne klupske tonske probe. Eh, šteta, pa ipak, nama rijetkima je bilo jako dobro, čak i toliko da smo se drugi dan našli u procjepu slabije memorije, što znači da je rođendan u potpunosti uspio.

horvi // 24/11/2015