Ulazim u podrum Kluba. - Bok. Ja sam na popisu. - Djevojka na ulazu me je iz prve našla na kratkom popisu ljudi. Ulazim u ostatak prostorije i počinjem sumnjati da imam klaustrofobiju. Kao u labirintu tražim pozornicu i Vedu. Ona već okida "pirate koji krijumčare rum" iako su tek počeli. Kasnila sam taman: prvi taktovi prve pjesme bili su u tijeku. Što znam o bendu koji svira? Da su pirate metal (to ih valjda samo tematski određuje) iz Zagreba i da nisu skroz novi. Kad mi netko kaže pirate metal, pomislim: treba li svijetu još jedan Alestorm? Kažu mi ljudi: ne svijetu, ali Hrvatskoj da. Iako su kasnije krenule sugestije o hajdučkom metalu. Na maloj pozornici tri dečka (Marin, Boris i Borna) i bubnjar (Marko) skriven iza njih. Vokal i gitara u prslucima, bas u košulji. Odjevnim stilom šaljivi što i doliči čitavom imidžu, ali poprilično statični. Rokaju dečki, žanrovski miješano, nisam sigurna kako da ih odredim: od death vokala do heavy riffova. Kako ja volim reći: miš-maš. Baš kao i cijeli današnji događaj. Taj miš-maš valjda i jest glavna karakteristika čitave folk metal scene. Bilo kako bilo, dečki su se iskazali kao talentirani pojedinci, a grupno su to uložili u zezanciju. Jedino, kažem, djeluju preozbiljno u odnosu na imidž koji su si sami zadali. Između pjesama Marin na mikrofonu govorio je neke interne šale, nažalost, pola toga zbog čudnog zvuka nisam čula. Pred kraj je uslijedilo par covera koje je malobrojna publika radosno dočekala. Bilo je čak i par šutki. U toj zahvalnoj malobrojnoj publici, koliko sam primijetila, našlo se i par HC Rum Smugglers fanova. Poslije svoje svirke koja je trajala nekih sat vremena silaze s pozornice i stapaju se s publikom te nazdravljaju s poznatima i nepoznatima. Nakon toga slijedi stanka za predstojeći sastav: rusku Kalevalu. Prvo kad sam čula da je bend iz Rusije, a zovu se Kalevala, odmah se u meni javio skup predrasuda: zašto ruski bend nosi naziv po finskom nacionalnom epu i to još onda na ćirilici pišu te pjevaju na ruskom? No kako saznajem na internetu, to je zbog toga što pjevačica Ksenia ima finske korijene. Piše i da su tekstovi inspirirani finskim folklorom, ali ne razumijem ruski. Znam da su imena često motivirana nečim nasumičnim i ne moraju biti vezana ni uz koju temu benda, ali nekako mi Kalevala ima prejako značenje, posebice zato što u Finskoj postoji jaka folk metal scena. Vjerojatno je nezahvalno biti ruski folk metal bend jer te svi odmah uspoređuju s Arkonom, ali Kalevala je stvarno dobra. Unatoč mojim predrasudama, širom sam otvorila uši i upijala. Ljudi je stvarno bilo malo. Nekih 30… A bend je iz Moskve (!). Ne mogu vjerovati. Bilo mi ih je žao, ali su se iskazali. Energični od prve do zadnje pjesme. Ne odustaju ni kad publika ne diže ruke na njihov poziv. Toliko se trude da sam i sama ubrzo počela plesuckati, dizati ruke i derati se. Šteta što je bilo malo ljudi. Ne znam što je to prouzrokovalo jer Kalevala nije baš neki nepoznati bend sudeći po praćenosti na YouTubeu. Ali izgledali su zadovoljno što je mala publika bila bar srčana. No par puta zbog čudnog razglasa nismo razumjeli što nas je Ksenia pitala pa je bila mrtva tišina na što se ona samo nasmijala. Čak smo dozvali i bis. Onda im se jedina osoba u publici koja vlada ruskim obratila na materinjem pa su valjda "zabrijali" da ga svi znamo i cijelu konverzaciju prebacili na ruski. Mi smo iz poštovanja samo pljeskali.

Nakon toga smo otišli doma s pištanjem u ušima zbog čudnovatog razglasa. Beeep!

kata.strofa // 12/03/2016

> vidi sve fotke // see all photos