Ovaj album je objavljen ujesen 2025. za berlinsku etiketu Aufnahme + Wiedergrabe, hm, interesantno, baš u vrijeme kad sam s Vlatkom Klarićem bio u glavnom gradu Njemačke, a evo, dobio sam ga sa zakašnjenjem od 3-4 mjeseca. Riječ je o stanovitom, relativno friškom projektu Michel Morina i Lucije Invo koji eksperimentalno surađuju s autorima s područja ex-Yu, a ovaj stil nazvali su BBM ili Balkan Body Music. Ne bih rekao da im je cilj obezvrijediti ili omalovažiti komunizam i socijalizam, nego podsjetiti nove generacije o tome kako je tekao neminovni pad 'željezne zavjese' gledano s rakursa jedne od najmoćnijih država na svijetu koja je, ne zaboravimo imala svoj komunistički dio jednog te istog naroda gotovo pola stoljeća u bivšoj Istočnoj Njemačkoj ili DDR-u. Klasično, ovakve teme su danas vrlo aktualne premise za razglabanje: dok se padom berlinskog zida veličala i slavila propast nekoliko diktatura (Erich Honecker - DDR, Nicolae Ceaușescu - Rumunjska, Leonid Brežnjev - SSSR, Todor Živkov - Bugarska, Enver Hođa - Albanija, Josip Broz Tito - Jugoslavija...), s druge strane, uvukla se ogromna sumnja u egzistencijalne poteškoće skoka u demokratsko i kapitalistički šminkersko uređenje koje, iskreno govoreći, mnogima nije donijelo ama baš nikakva poboljšanja, dapače, ono što se u tranzicijskim 90-im godinama dešavalo na području ex-Yu i svih navedenih država (tu još bile Čehoslovačka, Poljska i Mongolija), osim strahovitog krvoprolića i ratova bila je i kolektivna pljačka vladajućih elita koje apsolutno nisu marile za ekonomiju, a pogotovo za standard ljudi. Lako se bilo U2 zafrkavati s trabantom na omotu "Achtung Baby". Nije Bono bio u podrumu dok mu granate razaraju vlastitu kuću. Elem, ovo je na samom početku ideja angažiranog poteza koji je više od same glazbe i stilskog izraza, a dođe, rekao bih, kao socio-politički pamflet buđenja, mada s odmakom od najmanje 30, pa i 35 godina što ne koristi baš mnogo u današnjem vremenu stalnih neo-nacističkih i neo-fašističkih, a o neo-kolonijalističkim prijetnjama da ne pričam. Kasno Marko na Kosovo stiže, bila je i ostala uzrečica, odnosno današnja fikcija izreke 'lako je biti general nakon rata'. Slušajući ovaj, vrsno odrađen album na kome je tekstove napisao i otpjevao Saša Rajković - Zarkoff, naš dobro znani Siščan, pitam se, kome se ovo djelo obraća?



Prije svega, glazbeni stil je umješan retro EBM na granicama spoja D.A.F., Cabaret Voltaire s dobrim elementarnim podlogama počevši od uvodne teme "Idi odavde" kao da je stvorena kasnih 80-ih u vrijeme slovenske Borghesie. I to je praktički najbolja stvar s gradacijama, breakovima i psihodeličnim sekvencama. 40 minuta post-industrial/ electro mjuze kroz ovaj album šiba eterično poput energične r'n'b/ techno "Infernalia" s prstohvatom post-punk/ gothic otuđenosti (podsjeti na Trobecove Krušne Peći), "Djeca Abrahama" je stanoviti Cabaret Voltaire iz ranih 80-ih, dovoljnoo plesna s 'ne uvedi nas u napast' kad je Stephen Malinder imao one čuvene smrtne izlete koje, na sreću, ondašnja konzervativna Britanija nije shvatila, a ovdje su stihovi 'Ne daj Bože da se dva muškarca vole/ da dvije žene postelju dijele/ da u brak stupa troje/ da čudaci odgajaju djecu/ Ne daj Bože'. Nije da izgleda, nego je ovim albumom jasno dato do znanja kako je raspadom Jugoslavije iz onog, kako se god kome činilo, siromašnog društva došla na rubove egzistencijalne nemoći u 21. stoljeću gdje političari vladaju isključivo pljačkaškim mešetarenjem, evo za primjer, ovdje je odlična tema "Vatrena stihija" koja, vjerovali ili ne govori, banalno rečeno i karikirano, o podmetnutom požaru zagrebačkog nebodera Vjesnik: 'a možda se uništenje odvija po planu, možda postoji plan uništenja/ dokument crno na bijelo/ izgaranjem do zemljišta - plamenom do osiguranja/ ovo nije antiutopijski Fahrenheit'. Kroz ovakvu čvrstu i jasno konstruktivnu fabulu od početka do kraja, glazbeni stil je najmanje bitan, ali ima sjajnu punkersko-angažiranu fleksibilnost kada se razmotri što je Zarkoff tekstualno uspio kompresirati na ovaj album. Za požar nebodera Vjesnika svakako nije u vrijeme objave "I poslije linije - linija" mogao znati što li se to naši političari i ekonomski manipulanti dogovaraju, ali ga je nevjerojatno predvidio.

Ovo spada istovremeno u proročanske albume s kurentnom situacijom obraćajući se i starijima koji su živjeli, učili i odrastali u Jugoslaviji, te onima rođenim nakon pada 'željezne zavjese', a to i jest cilj ovog nadasve poučnog djela pogodnog za obrazovan dio srednjoškolskog programa.

Naslovi:
1.Idi odavde (get out of here), 2.Infernalia, 3.Djeca Abrahama (children of Abraham), 4.Sumnjam u sve (I doubt everything), 5.Zlatna mladež (golden youth), 6.Vatrena stihija (firestorm), 7.Barbari (barbarians)

Ocjena (1-10): 9.5

horvi // 24/02/2026