Prije ovog koncerta prisustvovao sam satiranju hrvatske satire na Zrinjevcu povodom svjetskog dana šale. Stand up komičari bili su koma. Čisti sit down tragičari. Bilo mi je toliko neugodno da sam morao gledati u pod i držati fige da se čim prije prestanu brukati. A nisam čovjek kojeg je teško nasmijati. Sva sreća da HRT nije snimio tu sramotu, jer bi onda cijeli narod vidio koliko je visoka stopa neduhovitosti po glavi "komičara" u Hrvata. Zato sam jedva dočekao kraj tog mučenja i krenuo u Tvornicu... ...a tamo podalje od parade pretencioznog "humora" večer su laganijim taktovima otvorili Mnogi Drugi. Njihova akustična svirka bogata je aranžmanskim finesama tako da ljubiteljima ljuljajućeg chill-out fazona teško može dosaditi. S druge strane, nisu jedini bend na sceni koji je previše pop za alternativu, a prealternativan za pop. Takvima obično zbog nezavidne pozicije između dvije vatre teško polazi za rukom doprijeti do šire publike, stoga je zanimljivo da su napunili pola pregrađenog velikog pogona. Teško je reći koliko je među ljudima bilo fanova, a koliko kurtoaznih znatiželjnika, ali činilo se da rulja nije pretjerano upućena u njihove pjesme. Publika je koncert provela mirujući zatvorenih usta, nisam primijetio da im itko pjeva lirikse. Shodno tome, pretpostavljam da je većina ljudi došla baciti uho čisto informativno, vjerujući da Drvoredari zbog kojih su došli imaju dobar nos za odabir predgrupe. Rezultat toga je da Mnogi Drugi nikada nisu nastupali pred više ljudi. Time im je pružena najbolja šansa da u tuđem ribnjaku upecaju pokojeg novog fana. Jesu li u tome uspjeli, vidjet će se po posjećenosti nekog idućeg koncerta. Jesu li ljudi ostali oduševljeni, razočarani ili ravnodušni, to morate pitati svakog iz publike ponaosob, jer teško je išta zaključiti gledajući lica ljudi koji emocije izazvane muzikom proživljavaju u sebi i ne puštaju ih prema van. Tijekom Drvoreda u dvorani je bilo najmanje 400 ljudi što je skoro duplo više u odnosu na prepunjeni mali pogon najesen prošle godine. Sigurno je bend očekivao porast ljudi, ali dojma sam da su se iznenadili razmjerima porasta što se moglo vidjeti i po njihovom vedrom raspoloženju. Kroz dva sata Drvored nas je odveo na muzičko putovanje po cijelom svijetu zadržavši nas najduže u Francuskoj i na Balkanu. Kombinacijom world musica, etna, šansone i ska taktova provučenih kroz gitare, bas, bubnjeve, harmoniku, violinu, flautu i brass sekciju bend pruža šaroliku zvučnu paletu za općenarodno veselje. To je naprosto muzika za pustiti mozak na pašu i rasplesati se po podiju sve u 16. Ljudi jesu poskakivali i veselili se, ali daleko od toga da je ples eskalirao u svadbene razmjere kako se znalo događati. Za ples na većem stupnju delirija i raskalašenosti naprosto nije bilo mjesta. Problem je zapravo stvorila pregrada na sredini velikog pogona. Kada sviraju bendovi kojima je rasplesati ljude glavna misija, moja najtoplija preporuka je da se pregrada makne u situacijama kada se očekuje gužva. Tako bi se plesačima dalo više prostora za izražavanje, a kome se ne pleše može čilati na tribinama i promatrati cirkus s ugodne i sigurne distance. Obično je argument za pregradu da manji prostor s više ljudi izgleda bolje nego veći s manje ljudi, pa onda bendovi i organizator ispadnu veće face kada ljudi na koncertnim fotkama vide gužvu u publici. Ali koga više boli briga za to. Važnije je aktivnim posjetiteljima pružiti komforan prostor da se bolje zabave, nego pasivnim konzumentima medija iluziju o veličini događaja. Inače, Drvored je tip benda od kojeg ton-majstori imaju noćne more jer trebaju ozvučiti najmanje devet instrumenata različitih zvučnih performansi. Svjedočio sam da su navikli na probleme s lošim zvukom ili neusklađenim odnosom glasnoća pojedinih instrumenata, ali ovog puta je sve zvučalo kako treba. Kad se sve zbroji, teško je pronaći aspekt u kojem je bend zakazao. Suvišno mi je pisati o tome kako su super uvježbani i slično, jer teško bi došli do ovakvog statusa da nisu. Sve u svemu, Drvored je ovim koncertom oborio novi rekord posjećenosti. U počecima su im ljudi u male prostore dolazili na koncerte u velikom broju jer bi bilo dovoljno da svaki od 9 članova pozove 5 ljudi i eto ti pune kafane. Ali, izgleda da je svaki od tih 5 ljudi pozvanih po jednom članu s vremenom počeo dovlačiti još 5 i eto ti skoro punog (polu)velikog pogona. Ako se taj lanac nastavi skupa sa snimanjem novih stvari idući put bi bend mogao napuniti i Vintage. Ples je zdrav, dajte mu prostora da se širi.

ognjen bašić // 03/04/2016