Za svoje prvo predstavljanje zagrebačkoj publici slovenski WEREFOX odabrali su Attack i sredinu radnog tjedna, što se pokazalo kao ne baš dobar odabir. No pitanje je da li bi drugi prostor i neki drugi dan doveli više ljudi na taj koncert, s obzirom na kroničnu nezainteresiranost ZG publike prema slovenskim bendovima, ako to nisu Zoran Predin ili Pero Lovšin. Donekle dobro prođu SIDDHARTA s polupunim ili ponupraznim velikim pogonom Tvornice, međutim sjetite se samo koncerta Y i Canyon Observer, pa i prvog solo koncerta Psycho-path u Močvari, na kojima su se posjetioci mogli izbrojati bez većih problema. No dobro, vjerojatno Vam već idem na živce s opisima i pozivima da doživite ovaj bend, ali tu nema pomoći. WEREFOX su izrasli u jedan od najaktualnijih i najboljih bendova s prostora exyu, a svojim su drugim albumom drugim albumom taj status zacementirali. I stvarno je šteta da ih u metropoli, koja se diči brojkom od cca milijun stanovnika ne dođe vidjeti više od 20 ljudi.

Gitarist Sašo prije koncerta rekao mi je da će oni svirati k'o da nas je 200, a ja bih rekao da su odsvirali k'o da nas je 20.000. Set lista im se, kako i priliči sastoji većim dijelom od pjesama s novog albuma, pa su tako počeli moćno s Holy Rage, preimenovanom u ovom slučaju u "Holy Souls", što su učinili i s drugim pjesmama kojima su mogli umjesto neke riječi ubaciti "souls". Vidi set listu! Odmah na drugoj su ispucali "najveći hit" s prvog albuma The Redneck Genius (Story) Souls, koja se odsvirana malo žešće nego je u originalu, potpuno uklopila u novi materijal. Slijede Storm Stay Out, Divination i I Wanna Swim. Melee je u svom poznatom elementu. Pjeva, njiše se, pa čučne, pa udara rukom, dok bend iza nje prži najbolje moguće. Ritam sekcija je uigrana i moćna, a Sašo radi čuda s gitarom i pedalama oko sebe. U sredini koncerta pogodili su me s najdražim pjesmama. Ne mogu opisati riječima koliko Orange Red, Omnisentient i Triads uživo dobro zvuče. No, nakon njih sam sa žaljenjem zaključio da se koncert bliži kraju, s obzirom da su ispucali sve "hitove". Tako i bi. Uskoro su najavili zadnju pjesmu March of the Finest, koja i naslovom i temom najbolje dočarava njihovu svirku. Tiho su odmarširali u bekstejdž, no koliko nas je god bilo malo, bili smo glasni i spremni ih pozvati na još.

I oni su bili spremni podijeliti još jedan dio večeri s nama, pa smo za nagradu čuli još dvije stare pjesme, od kojih je Urgency, ostavljena za kraj i oproštaj. Siguran sam da (ni)sam objektivan kad kažem da je to bio jedan od najboljih zagrebačkih ovogodišnjih koncerata, i tu nema pomoći. Stoga, ako mi ne vjerujete, ne propustite njihov koncert u subotu (30.4.) u Zaboku, samo četrdesetak kilometara od Zagreba.

pedja // 29/04/2016

> vidi sve fotke // see all photos