Ne sjećam se kad sam zadnji doživjela ovakvu masovnu histeriju oko nekog koncerta. Od kad se saznalo da The Thermals opet dolaze u Zagreb svi oko mene su ih stavili na repeat i dane i noći smišljali savršene setliste. Iako je vladala paranoja da će se KSET rasprodati, ipak je ostala koja karta na ulazu, a ako niste željeli zaraditi kolekciju masnica i mokrih odjevnih predmeta, mogli ste se udobno smjestiti na galeriji i pogledati koncert. Ja sam se odlučila za tu varijantu jer se nisam baš uklopila u razularenu hrpetinu obožavatelja ispred pozornice. Veseli post-pop-punk koji sviraju The Thermals je bacio u trans natrpani KSET u kojem je publika znala sve tekstove, bacala konfete i od prve do zadnje pjesme skakala kao da je to zadnji koncert koji će vidjeti u životu. Mene je više veselilo što gledam prijatelje koji u prvom redu umiru od sreće i genijalno se zabavljaju, nego što su me oduševljavali The Thermals. Trudila sam se shvatiti čemu tolika buka, ali nije mi uspjelo. Koncert je bio dobar, ali meni ništa posebno. Publika je napravila odličnu atmosferu, ali bend nekako baš i nije izgledao razgaljen takvim dočekom, što mi je bilo totalno bezveze. Kad se sjetim Quintrona & Miss Pussycat ili Neptune (koji su svirali pred skoro deset puta manje ljudi) i njihovog odnosa prema svojoj oduševljenoj i razularenoj publici, koliko god da je bilo, The Thermals su ispali prilično hladni i ravnodušni prema svojim obožavateljima. A to nije bio samo moj dojam, već su sličnog mišljenja bili i raspjevani ljudi iz prvih redova. The Thermals me nisu osvojili niti jednim od svoja tri albuma, a niti ovaj koncert me nije preobratio. Ali bilo je veselo, a to je najvažnije.

ana // 27/12/2006

> vidi sve fotke // see all photos