Još uvijek mi je nestvarno da je Tamara Obrovac već dvadeset godina aktivna na hrvatskoj i, što je još važnije, na europskoj jazz sceni. To je samo dokaz koliko vrijeme leti i koliko ova uporna Istrijanka i dalje iz godine u godinu diže ljestvicu svojim albumima. Na ovom koncertu doživjeli smo, po drugi puta, promociju posljednjeg albuma 'Canto Amoroso'. Možda je ova naknadna promocija i bolja, jer prva je održana u Lisinskom 28/05/2015, na sam dan izlaska albuma. CD je tog dana prihajao drito iz štamparije na koncert. Ova druga promocija bila je rasprodana nekoliko dana unaprijed, što potvrđuje Tamarin status velike jazz pjevačica. Ne smijem zaboraviti pohvaliti ni njen Transhistria Ensemble, prekaljenu hrvatsko-slovensko-talijansku kombinaciju, u kojoj se vidi da se svi jednako zabavljaju. Otvorili su koncert uvodnom improvizacijom, a čim je na pozornicu stupila Tamara, euforija je uzela maha. Zabavljala se Tamara na svoj račun i račun benda, a ekipa iz benda bez problema jeprihvaćala udarce. Mislim da ne treba trošiti tekst na to koliko kvalitetno ekipa svira, jer kod ovih improvizatora jednostavno greške nema. Dogodio se lagani peh gitaristu Urošu Rakovcu, kad mu je uslijed jedne improvizacije pukla žica na gitari, pa je ostatak benda je preuzeo priču na sebe dok je on mijenjao žicu iza pozornice, i pobrinuli su se da se ne osjeti njegov nedostatak na pozornici. Objasnila nam je i pozitivno značenje meni najdraže pjesme, "Se me ra morta privari", koja nema nikakvih negativnih konotacija o smrti, već je poruka da treba itekako živjeti život, u slučaju da nas morta popapa prerano. Prodala je Tamara publici sličnu foru kao prije par mjeseci u KSET-u, zamolila je nekog iz publike da kaže neki stih na koji će zatim ona i bend složiti pjesmu. Za razliku od KSET-a, gdje su se slagali stihovi na tekst "Dekla dekla tak si tužna, tak si čudna", ovaj put je zadatak bio složiti stihove na rečenicu "Kruška je ubrana". I to su i ona i bend odradili maestralno, ponajviše je briljirala Tamara šašavim stihovima od početka do kraja balade. A kao pravi vođa svog ansambla, znala se povući u drugi red i sjesti u fotelju, predahnuti i pustiti "svoju djecu" da se izguštaju. A djeca k'o djeca, jedva dočekala da se malo poigraju bez mame. Slušajući bend kroz sve pjesme koje su ove večeri interpretirali, bio sam ponosan što živim u vremenu kad ih mogu uživo popratiti. Jer ta je jazz priča ne samo hrvatska već i europska, štoviše smatram da je zadnjih par godina prerasla ove naše krajeve. Nadam se da će nas nastaviti zabavljati, jer uspješno pretvara jazz u zabavu, zvučeći dovoljno zanimljivo i intrigantno. Citirao bi stih s njene web stranice: "Jazz je moja sloboda, moji korijeni su moja unutrašnja istina" i apsolutno opisuju njenu glazbu i interpretaciju. "U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu" svirati rock dvadeset godina je i više nego uspjeh, a u jazzu graniči s ludošću. A Tamarina ludost, kao i upornost, ne poznaje granice. Što je uostalom pokazala i na ovom koncertu.

jura // 28/11/2016