Ramonesi su živi! To mi je palo napamet kad sam oko 22:30 tog petka stala na ulaz Močvare, zašprehavajući zaštitara s pitanjem jesu li to pravi Ramonesi oživjeli ili je to slušaona, ne bih li u klub prošvercala bocu vina. I u tom trenutku mi se stvarno učinilo da je posrijedi Ramones slušaona, jer zašto bi inače netko baš toliko zvučao poput Joey-a.... A možda je to samo akoholna kemijska formula na taj način utjecala na moju svijest i sposobnost razlučivanja. Ne znam niti ne mogu objekitvno prosuditi. Nek vam potvrda bude to što sam ih već jednom gledala uživo, i to prošlog ljeta na punk festivalu u Češkoj. I tad su bili jako zabavni te su svi ljudi koje sam uspjela vidjeti oko sebe tad (a i ovog puta), skupa samnom, znali svaku pjesmu napamet i to od riječi do riječi. Ne znam baš na koliko bi se izvođača uspjela ostvariti tako kvalitetna, vesela i pozitivna, a s druge strane prava pankrokerska atmosfera. Blitzkrieg, tako se dakle zove ovaj bend, praši pravim ramonesknim tempom, dakle bez pauze: 5 pjesama u komadu, nešto sitno priče, zatim 10 pjesama u komadu, i tako punih sat i pol - dva. Auditivno su dakle zadovoljili, čak i premašili moja očekivanja, a dobro zimsko raspoloženje osjetilo se u punoj dvorani Močvare, u koju je gig bio prebačen iz znatno veće susjedne velike dvorane Jedinstva. Zabavljalo se tu i staro i mlado i cijeli cirkus Kolorado, na trenutak zaboravivši da su na jako dobrom Ramones tribute bendu, a ne na pravim Ramonesima. A s obzirom da je u bendu prisutan i jedan jedini preživjeli član iz druge postave Ramonesa, koji je s njima svirao čak i duže od originalnog bubnjara Tommy-a, a i s obzirom na vokalovu izvanrednu sposobnost oponašanja Joeyeva vokala, nije bilo teško zamijeniti ove momke s pravim Ramonesima (ako ih samo slušaš, a ne gledaš). Tužna je sudbina spopala Ramonese. Momci iz prve postave koje bi svaki panker koji drži do sebe kad ga netko probudi na klupici u 5 ujutro i pokaže mu fotku s naslovnice albuma iz 1976, trebao nabrojati i razlikovati ih bez ikakvih poteškoća, su svi generacijski vršnjaci rođenjem, a tu su negdje i po godinama smrti. Rođeni su dakle sredinom prošlog stoljeća, a poumirali su početkom ovog (izuzevši gore spomenutog bubnjara Tommy-a koji je umro prije dvije godine), te su promijenili muzički svijet nabolje. Donjeli su nešto novo u način izvedbe i stvaranja muzike, na što se kasnije ugledalo mnogo pank i metal izvođača. Pokazali su šupčinu dotadašnjem hippie-blues-rock sistemu i u pol sata odrokali više pjesama nego što su neki daleko poznatiji i uspješniji rock izvođači uopće i napravili tijekom cijele svoje karijere. Ramonese respektiraju gotovo sve generacije pankera i onih povezanih sa sličnim žanrovima. Njihova muzika ulazi u soundtrackove raznoraznih igrica i filmova, s njima se uspavljuju hiperaktivna djeca, a njihove majice prodaju se u supermarketima. No unatoč svemu tome oni se (na svu sreću) nikako ne uspjevaju komercijalizirati do granica do kojih bi ljudi na koji tome zarađuju možda i htjeli. (Čitaj: ljudi koji ih zbilja poštuju nikad neće kupiti njihovu majicu u nekom supermarketu.) Možda zbog njihove životne priče, možda zbog toga koliko su oni zapravo istinski legendarni, a možda i zbog toga što su tih 4,5 (ako nabrojimo sve članove koji su prošli kroz bend u 20-25 godina postojanja, taj broj se i duplicira) momaka zbilja prave rock zvijezde u pankerskom obliku i stilu. I baš zbog toga treba biti sretan što postoji jedan toliko dobar tribute bend, radio to jedini preživjeli član zbog para, ili zbog istinske potrebe da oživi bend s kojim se proslavio, koga briga uostalom.. Bitno je jedino da su oni u tih sat i pol - dva zbilja postigli atmosferu kakva se vjerojatno mogla osjetiti na njihovim pravim koncertima. Ja to ne mogu sa sigurnošću potvrditi, to je moj subjektivan stav, a to bi vam potvrditi mogli onih 50 posto 50+ publike koji su čagali u prvim redovima skupa sa svojom djecom i unucima ovog petka, a prije 20 godina skupa sa svojim vršnjacima u Domu Sportova na pravim Ramonesima. Energično, usvirano, bez ikakve zamjerke, tehnički i više nego potkovano, i, što je najbitnije od svega, nevjeroajatno zabavno. Puno im hvala što su oživjeli Ramonese!

lejapeja // 11/12/2016

> vidi sve fotke // see all photos