"Pogodilo" nas je još jedno gostovanje grupe Laibach, ovaj puta u neobičnom izdanju. Naime, osim benda ovaj puta je s njima došao i cijeli simfonijski orkestar RTV Slovenije kako bi nam predstavili svoje viđenje epa "Krst pri Savici", najvećeg slovenskog pjesnika, Franca Prešerna te prerade najvećih hitova benda u simfonijskom ruhu. Time su nam pokazali da i 35 godina nakon prvog nastupa, ako već ne mogu šokirati, onda barem mogu iznenaditi. I to ugodno. Bolji prostor za ovakav poduhvat i nisu mogli naći, a bome ni bolji datum. Naime, jučer je bio Dan Europe i Dan pobjede nad antifašizmom, a tijekom večeri, dok su prilično zanimljivi simboli prikazivani na platnu iza benda, pitao sam se da li je slučajnost da takav bend svira ovdje na upravo ovaj dan. I siguran sam da bi toliko crnih "outfita" u Lisinkom bilo još samo u slučaju da Thompson odluči obilježiti neki drugi datum u istom prostoru. Enivej, večer je bila zamišljena u dva dijela. U prvome dijelu slušali smo pomaknutu klasičnu glazbu, u kojoj je glavnu riječ vodio simfonijski orkestar, dok su članovi benda doprinosili onom "pomaknutom" dijelu. Prvi dio "Olav Trygvason Poem" bio je posvećen pokrštavanju norvežana i šveđana, odnosno njihovoj interpretaciji Evard Griegsove nedovršene opere "Olav Trygvason", dok je drugi dio prvog dijela bio "Krst pri Savici". Uzvišenost, ponos, tuga bili su osjećaji koje sam proživljavao u tom dijelu večeri. Prije 30 godina Laibach su objavili album "Krst pod Triglavom" koji je također djelomično bio inspiriran prešernovim epom, da bi ga ovaj puta u potpunosti "pročitali". Tijekom nešto više od pola sata, stvarno impresivne i uzvišene suite, upoznajemo se s pokrštavanjem alpskih slovena u 8. stoljeću, dok je najimpresivniji dio bio razgovor između Črtomila (Fras) i Bogumile (Špiler) pred kraj priče. Mačevi, krv i ostale odlične projekcije, vjerujem da nikoga nisu ostavile ravnodušnima. Onih dvadesetak minuta pauze koju smo dobili trebalo nam je da malo sredimo dojmove i da se vratimo na nastavak, koji je obećavao. A nastavak nije mogao biti bolji. Krenuli su s moćnom verzijom Eurovision, da bi se tijekom večeri još triput vratili na album "Spectre". Smrt za smrt i Resistance is Futile su zazvučale izvrsno u novim aranžmanina, no Whistleblowers me jednostavno izbacila iz stolice. Toliko jaka je bila ta verzija sa simfoničarima. Osjećaj sreće i fućkanja danonoćno. Vor Sonnen-Ausgang i We are Millions, Mina Špiler uljepšala je svojim vokalom, dok su na bisu izveli mix Life is Life i Leben Heist Leben, koja je i u ovoj verziji pokazala, da njihove ideje od prije trideset godina i dalje mogu zvučati intrigantno. S "Also sprach Zarathustra" s razglasa, najavljeno je što će se uskoro dogoditi, a dvorana se krenula polako prazniti. Vjerujem da će se o ovome koncertu pričati još neko vrijeme.

pedja // 10/05/2017

> vidi sve fotke // see all photos