Na Brutal Assault sam prvi put išao davne 2010. godine i to je bilo stvarno nezaboravno iskustvo, vatreno krštenje u svakom smislu. Od tad sam redovan posjetitelj grada u Češkoj Republici koji se zove Jaroměř, gdje se na lokaciji tvrđave koju je, krajem 18. stoljeća, podigao car Josip II, koju češki puk naziva Pevnost Josefov, lokaciji koja je u svakom smislu idealna za ovakvu vrstu događanja.

Put nas je, kao i svake godine, u Jaroměř doveo iz Praga, gdje tradicionalno provedemo koji dan zagrijavajući se. Iako je maltene uoči početka festivala objavljeno da su Electric Wizard morali otkazati nastup za sljedeće izdanje, imali smo i više nego dovoljno razloga očekivati odličan provod uz svjetski poznata i priznata češka piva. Organizatori se svake godine potrude uvesti i poneku inovaciju u cilju pobošljanja iskustva posjetitelja i poboljšanja kvalitete života na festivalu. Ove godine je uveden bezgotovinski sistem plaćanja koji možete zakvačiti i nostiti na festivalskoj narukvici. Posljedica toga je nažalost bila neviđena gužva, a dodatno je odmogla i kiša. Međutim, to nije umanjilo cjelokupni doživljaj pa krenimo redom.

Srijeda, 10. kolovoza 2016.

Ranije poznat kao "nulti dan" gdje je u početku, doduše ne tako davno, prije možda dvije-tri godine, bilo svega nekoliko nastupa, sad je postao očito jednak ostalima. U odličnom raspoloženju, ali po blatu, otvorili smo ovogodišnju avanturu sa bendom Tribulation koji već neko vrijeme pokušavam uhvatiti pa su mi zbog toga prilično dobro sjeli. Nakon njih su show napravili DevilDriver, a uslijedila je prva od mnogo dilema koje smo imali - podijelili smo se i neki su otišli geldati Sadist dok je ostatak ostao gledati kako prži Neurosis.

Smirio nas je King Dude, taman pred glavnu atrakciju dana, Mastodon, koji je ispunio obećanje i odgodio prošlogodišnji nastup za ovogodišnje izdanje. Sjenku na jedan solidan nastup bacila je činjenica da je dosta ljudi ostalo ispred. Priča tu nije bila gotova jer smo se taman zagrijali za jednu black metal ikonu - Abbath. Poslije toga nastupila je Chelsea Wolfe pa sam tako kraj prvog dana morao propustiti.

Četvrtak, 11. kolovoza 2016.

Odmorni i po mnogo boljem vremenu, nastavili smo avanturu šetnjom po gradu. Ukoliko ne znate, u birtiji Pod kruškom imaju odlično pivo kojim se svake godine propisnim dozama podmirimo, a u kombinaciji sa tim odlično idu češke klobase što je super da se malo restartiramo. Program drugog dana je počeo dosta ranije pa smo dobar dio bendova propustili, a prvi koji smo vidjeli je Aborted, čiji je brutalno agresivni zvuk savršen način da se počne. Ovaj put nisam ni slučajno htio da propustiti The Black Dahlia Murder. Naravno, ni Ihsahn se ne propušta.

Potom je slijedila dilema - Gojira ili Leprous, oba benda su mi jako draga i oba sam gledao više puta, ali na kraju sam se ipak odlučio za norveške progere. Nakon toga smo se svi uputili na Ministry, a večer smo zatvorili uz Mithras. Ono najbolje tek je sljedilo!

Petak, 12. kolovoza 2016.

Blago umorni, treći dan festivala dočekali smo puni entuzijazma jer ne samo da se vrijeme sasvim promijenilo, nego smo tog dana na rasporedu imali prilično dobar izbor. Agresivan početak dana krenuo je uz Grave, a poslije i uz kultni Voivod. Potom su krenuli i meni vrlo dragi SepticFlesh koji su svojom energijom i pojavom postavili tempo za ostatak dana. Jer ono što je uslijedilo je bilo zaista pakleno! Immolation nema potrebe opisivati. No, prvi put na festivalu su bili i veterani Coroner, koji su se svojski potrudili da opravdaju očekivanja. Moonspell je okupio dosta publike, bar koliko sam vidio izdaleka jer sam išao po pivo da se spremim za Satyricon koji je apsolutno prštao od početka do kraja i vjerujem da nema osobe koja se ne ježi kad čuje Mother North.

Uslijedio je jedan od mojih omiljenih bendova, japanski Sigh, koji je uvijek atrakcija. Čak nisam imao problema s time da zbog njih djelomično pogledam Arch Enemy, koji je doduše došao ravno sa Wackena gdje je imao stvarno spektakularan nastup. Alissi svaka čast, ali Angela je jedna jedina!

Subota, 13. kolovoza 2016.

Tvrđavom je zavladao neki mir, očito je da je većina ekipe već bila dosta umorna i dan je uglavnom prolazio u ispijanju piva u prilično opuštenijoj atmosferi. Četiri dana konstantnog partijanja i pijančevanja je uzelo maha i na mene pa su prvi bendovi koje smo pogledali bili Insomnium i potom Moonsorrow. Na kraju smo se dogovorili za chill dok nas milozvucima obasipa Mgła. Bend koji mi je bio najveće iznenađenje jednog ranijeg brutalnog izdanja (jer tad priznajem da nisam znao za njih) su se savršeno uklopili u atmosferu.

Iako je poslije njih bilo još bendova, nama je to bilo sasvim dovoljno da zaključimo svoju ovogodišnju avanturu. Moram priznati da volim cijeli taj brutal-state-of-mind i uvijek mu se rado vraćam! Uz odlično i jeftino pivo, ovo je pravi doživljaj za sve malo ekstremnije metalce!

tekst: srđan radovanović
fotke: vedrana dobrić

terapija // 15/08/2016

> vidi sve fotke // see all photos