S festivala na festival. Nije loše tako provoditi ljetno vrijeme, no trenutno se održava i po par festivala istovremeno i ako te već muče takve, reklo bi se, slatke muke, posložiš si par kriterija i pikneš jedan. Meni je tim odabirom strelica pala na Rocklive. Ove godine sedmi po redu, a meni 3-ći ili 4-ti. Line-up sastavljen od još jačih imena nego prošle godine, a drugi pokušaj dobili su i Repetitor koji prošle godine nisu došli jer je Boris (vokal/gitara) slomio ruku.

Festival je bio na istoj lokaciji kao i prošle godine, odnosno na jezeru Šoderica koje se nalazi tik do Mađarske, a nedaleko je od Koprivnice.
Još to popodne bio sam u Rijeci i kalkulirao hoću li uopće stići na prvu večer jer HŽ, normalno, usred sezone ide sređivati prugu pa od Rijeke do Fužina voze busevi, a to znači da se moraju zavući u svaki kutak Velike Kapele da bi dohvatili sva mjesta kroz koja inače prolazi vlak. No na kraju sam uspio, i došao na Šodericu taman na drugu polovicu nastupa Cojones. Ekipe iz kuće Pabla fino je zagrijavala prisutne kojih je, s obzirom da je još bio dan, bilo porazbacanih okolo po vikendicama i plaži, a unutar festivalskog prostora bilo dovoljno tek toliko da ne izgleda praznjikavo. No nisu se smeli, a moji podravski frendovi od reda su ih hvalili kao dobre stonere. Nakon njih nastupali su SKA-Pécs. Kako već i samo ime sugerira, ska ekipa iz Mađarske. Fora su bend, klasični ska veseljaci i nema tu puno neke filozofije oko toga. No ovo nije prvi mađarski bend koji svira na Rockliveu. A kako ne živim više u Koprivnici, ne mogu sa sigurnošću reći sluša li tamošnja ekipa mađarske bendove uopće ili se koncentriraju samo kad ovi progovore engleski. Kako god, i oni su imali manjih problema sa posječenošću nastupa jer jednostavno, okolo je jezero, šumica, kamp i slične fine stvari, i jednostavno je nemoguće da neki takav bend dovuče tu masu ispred pozornice. No nakon njih sve se drugačije doživljavalo. Na redu je bio Šank?!. Dosta smo o njima pisali, ali nije da ih samo mi volimo. Inače dečki su prvi izazvali malo ozbiljniji pogo. Pa čak i poneki pokušaj stejđdajvinga. Dosta mojih tamošnjih prijatelja ih je te večeri gledalo prvi puta, i kako sam skužio, veoma su im se svidjeli. Skužio sam još i to, ali ne i zbog čega, da kad svira njima neki nepoznati bend, nekako ih je teško nagovoriti da odu provjeriti o čemu se radi. Pa makar si i nekoliko puta prije dokazali da im kasnije nije bilo žao što su odustali od vikendice, plaže, ili cuganja okolo. Šank je ljutito derao po svemu/svima iz svojih pjesama, no to nije bio jedan od onih nastupa koje pamtiš cijeli život, već samo veoma dobar ljutiti punk. A onda su na red došli Krankšvester i nakon 15-20 minuta sve mi je postalo jasnije. Odnosno, zašto na nekim bendovima ima više ljudi, a na nekima gotovo nikog. Mislim da bi Krankšvester imali ovoliko publike i da su svirali prvi umjesto Ogenja, kojeg usputno rečeno nisam stigao popratiti zbog HŽ-ovog razgledavanja Gorske Hrvatske. I moram reći jedino da mi je to jasno istovremeno koliko mi i nije jasno. Sličnu spiku ima i Ajs Nigrutin (Bad Copy) i gdje god dođe koncerti su mu puni.

Tako su i Krankšvester imali najbrojniju publiku na cijelom festivalu. Ako ih niste slušali i pitate se o čemu pjevaju, a niste čuli ni za Ajsa, mislim da je dosta da čujete par pjesama i sve ste čuli. To su pičke, ružne pičke, sotone, kurci i slične stvari, dok o žiži, koju uz sve ostalo Ajs uključuje u svoje tekstove više nego išta drugo na svijetu, ne govore puno. Možda su se bojali koprivničkih inspektora za narkotike koji su na glasu kao jedni od najrepresivnijih u Rvackoj, haha. No uglavnom, netko će dobiti krivo mišljenje o meni, a Bad Copy sam prostudirao negdje tamo pred 15 godina i takvi bendovi mi osobno nisu više zanimljivi. A gledajući masu kako doslovce svršava na njihove tekstove bilo mi je apsolutno jasno kako bendovi poput prošlogodišnjih izvođača Bernays Propagane ne mogu privući veći broj publike. Na Rocklive-u prolaze rock bendovi i razni drugi muzičari koji se trude raditi ozbiljniju i angažiraniju glazbu, no najbolje prolaze oni koji su tu samo da bi razvalili masu sirovinom, a to su Krankšvester i dokazali. Nikakve glazbene mudrosti već samo isproducirani trash techno ili neki drugi sempl + još neki veći trash od teksta daje ultimativni trash. A ako malo bolje razmislite, to je gotovo jednako teško proizvesti kao i ozbiljniju mjuzu. I tu se ekipa rasturila i mislim da je to najposječeniji nastup na ovogodišnjem Rocklive-u. I onda nakon treša, legendarni treš. Živo Blato i Genaral Vasilije Mitu. Moram priznati da mi je ovo bio prvi susret s ovim živučim legendama, i moja očekivanja u potpunosti su ispunjena. A očekivao sam to da će biti falševa, da se ekipa razvali na svirci, da General daje naputke ostatku benda što da kako odsvira. I sve sam dobio! U jednom trenu Vuco kreće sa pjesmom, bubnjar ga prati ali u nekom svom ritmu, ovaj se okreće, maše rukom ritam i govori mu ''brže! brže!''. S druge strane znao sam da nije sve samo na legendi Vuci pa smo zbilja dobili heavy metal nastup sa finesama kakve i doliče jednom heavy metal bendu i s te strane im skidam kapu. Treba uspjeti posložiti mindsetup tako da možeš rokat na raznim sirovim mjestima kao Vuco, a onda otići negdje drugdje i odsvirati metal koncert. Mislim da je na ovim prostorima jedinstven što se takve kombinacije tiče. Nakon njih publika se poraspršila okolo a ja, umoran od cijelodnevnog pedaliranja i HŽ-a jednostavno nisam više imao snage da završim sa reperima ESTER-om koji su nastupali iza njih i krenuli smo prema krevetima.

mario m. // 03/08/2017

> vidi sve fotke // see all photos