Predvodnici stoner scene u Hrvatskoj na svojem su trećem albumu napravili mali odmak od tog predznaka, što ih je učinilo još atraktivnijim širem auditoriju.
Da podsjetim, "stoner" scena je počela svoj razvoj polovicom 2000ih, da bi koju godinu kasnije procvala prvim albumima Cojonesa ("Sunrise"), She Loves Pablo ("Mother of All"), Ruiz ("Erupt!") ili Stonebride ("Summon the Waves"). Nakon toga scena je samo jačala i jačala, a pogotovo se to vidjelo po odlascima tih i sličnih bendova na europske turneje. Neki su se od tada raspali, neki su se udružili, a neki nastavili svojim putem.
Drugi album Cojonesa ("Bend to Transcend") samo je podigao ljestvicu bendu, no nakon preslušanog trećeg albuma, čini se da još nisu preskočili najviše što mogu. Već singlom Rocker, koji je objavljen još prije tri godine, dali su do znanja da su onaj svoj teškaški zvuk, malo rasteretili i primakli se klasičnom rokeraju. Za njihove prilike, prilično brza rokerica, utabala je put prema novom albumu i maloj promjeni u zvuku.
Album "Resonate" počinje s Providence, meni najboljom pjesmom na albumu. "Drive" ritam koji tjera pjesmu, podsjetio me na "Duel" od Swervedrivera, a time i na približavanje shoegazerskoj psihodeliji. Savršena pjesma za auto, gas do daske i volumen do daske i repeat. Pogotovo paše na dionici A1 između Otočca i Perušića. Probajte!
Wait a While i Origin of Fire drže vatricu da se ne zagasi sve do Opiuma, koja je pak, kako i sam naslov kaže čista droga. Nemojte slučajno uz nju voziti auto, jer ona zahtijeva zatvorene oči, a svakim novim slušanjem vodit će Vas na drugo putovanje, koje može izgledati stvarno, a bome i prilično nestvarno. U svakom slučaju, Opium je jedan od aduta albuma. Još jedan od aduta je i Pilgrimage, koja će Vas brzo nakon što se oporavite od opijata, svojim tribalnim ritmom i pjevanjem, povesti na pravo šestominutno hodočašće.
Za kraj ostavljena naslovna pjesma, Resonate, prava je stonerska himna, za mahanje glavama, kosama i sviranje zračnih gitara. I kad sam već nabrojao sve pjesme osim jedne, nema smisla da Build a Home ne bude spomenuta. Kao i Resonate, traži mahanje i sviranje, samo malo sporije i teže, te psihodeličnije.
Za ovaj album bend se dao u ruke Pavlu i Juri iz Pleasantville studija, što je vjerojatno i donijelo malo mekši zvuk u nekim dijelovima albuma, a što će im možda donijeti i malo više publike i uspjeha, barem se nadam. Kako bilo, Cojones su i trećim albumom pokazali da ne spadaju samo u Hrvatski, nego i u svjetski vrh toga žanra.
Biti će zanimljivo čuti koliku su i da li su neke starije pjesme doživjele transformaciju, a u to ćemo se vrlo brzo moći uvjeriti u Zagrebu, a onda vjerojatno i šire.