Preživjeli smo i sedmo izdanje Punk rock holiday festivala, održanog 7.-11.8.2017! Godine idu, ljudi sele, mijenjaju poslove i onda dođe to doba godine koje nekako uvijek istempiram i odem u Tolmin na nekoliko dana godišnjeg. Kako drugačije opisati svoj odnos s tim krasnim gradićem u dolini rijeke Soče? Gradićem koji je postao nezaobilazna postaja za tisuće ljubitelja, prvo metal, pa sad i reggae i punk glazbe.

Festival je po broju posjetioca dosegao svoj vrhunac; organizatori su odbili biti "veliki" festival te limitiranjem ulaznica na broj od 5.000, koje su planule u nekoliko sati mjeseca rujna prošle godine, dobili dragulj festival koji će se, duboko se nadam, održavati još mnogo godina. Odmah ću se osvrnuti na odličnu organizaciju kamp prostora, raznoliku ponudu ića i pića, dostupnost čistih! sanitarnih čvorova i tuševa. Sitni detalji organizacije, koje svake godine usavršavaju, mijenjaju, nadopunjuju, faktor su koji će svakog posjetitelja željnog dobre festivalske zabave navesti da se vrati dogodine.

Lineup je kao i svake godine bio odličan. Pedesetak izvođača raspoređenih na beach i main stage, službeni nulti i četiri dana ispunjena programom koji je redovito počinjao u podne a završavao pred jutro neizostavnim afterpartyem na plaži Soče. Valja spomenuti i skate rampu na kojoj se održavao i contest uz svakodnevnu slušaonu, acoustic stage, Bird Attack punkt s live intervjuima i druženjem te tradicionalne punk rock karaoke uz Pigs Parlament, kojima je festival zatvoren. Usput, nek mi oproste i bendovi i organizatori što sam ove godine zakazao po broju ispraćenih bendova. Starim, očito...

Nulti dan, ponedjeljak, je svakako bio u znaku Offspringa za čijim nastupom su ostali različiti dojmovi i komentari. Gledao sam ih prvi puta i više nemam potrebe ganjati ih kad budu u regiji. Siguran i dobro odrađen koncert, s naglaskom na odrađen, uz šaroliku setlistu koja je svakog barem malo vratila u tinejdžerske dane. Ispred stagea bila je postavljena zaštitna ograda koja nije zaštitni znak festivala tako da to sve govori. Vratio bih se radije na Pigs Parlament, koji su svirali prije njih te održali jedan od najboljih nastupa otkad ih pratim. Bend je ove godine izbacio dva izdanja te priprema još toliko do kraja godine. Pridni momci i djevojka z Goriških Brda, reklo bi se. Prvi službeni dan, utorak, odveo me na plažu ispratiti Fast Response koji su svoj set otprašili taman u vrijeme serviranja juhe za ručak. Malčice mamurni od partijanja, dečki su pokazali da i mi svog konja za PRH imamo te bih ovom prilikom pozvao bendove da se prijavljuju za svirku na festivalu. Vjerujem da je nezaboravno iskustvo svirati na takvoj lokaciji ispred toliko zainteresirane publike, što često nije običaj po našim klubovima. Na main stageu čekali su se Ignite i Pennywise uz The Generators i The Real Mckenzies. Ignite nam je servirao još jednu porciju žestoke svirke, unatoč manjku drugog gitariste te dosta Zolijeve pomalo dosadne govorancije. Iskreno, došao sam se zabaviti na festival, ne želim slušati ode posvećene pjevaču Linkin Parka i tome kako mu je teško bilo. Da ne ispadnem previše bezobrazan, ovo je možda i najbolji koncert Ignita kojeg sam gledao. Da večer bude potpuna, pobrinuo se Pennywise tj. Fletcher. Za one koji ne znaju, radi se o gitaristu visine i težine malo manje od Žaka Houdeka. Ne volim uspoređivati ljude ali kad netko bude pod utjecajem alkohola toliko da iziritira vlastitog pjevača, fulava dijelove pjesama za koje sam govori da ih može svirati zatvorenih očiju, onda i krenu ovakve rečenice o njemu. Spasila ih je setlista koja se oslanjala na ranija izdanja i koja su još uvijek najviše cijenjena među publikom. Ne znam samo zašto bend takvog renomea mora svirati obrade i tu ću ostaviti jedan veliki upitnik. Neizostavni "Bro Hymn" rezultirao je prepunom pozornicom, skandiranjem, stage divinjem spomenutog gospodina Fletchera, nekoliko nesvjestica i slično. Dobro odrađen premijerni nastup na PRH-u, gospodo!

filip // 21/08/2017