U sklopu programa Začarana močvara, ovog utorka, uz koncert dva recentna izvođača, posjetitelji su mogli pogledati i izložbu umjetnice Jelene Lazić. Ne znam koliko je bilo planirano ili je ispalo slučajno, no djela Jelene Lazić, koja su bila izvješena na močvarnim zidovima, pod nazivom "Medusa Mortale", kao da prate motive koji su se mogli vidjeti na Emminim majicama i vrećicama na merch štandu, a za koje je pak zadužen Xavi Forné poznatiji kao Error! Design.

Na dio koncerta za koji je bio zadužen Jaye Jayle s bendom, zakasnio sam dobrano, pa sam uspio čuti samo završni dio zadnje pjesme, uz koju su sve prisutne glave, koje su se vidjele u močvarnom polumraku, zadovoljno njihale gore-dolje, lijevo-desno ili u drugim kombinacijama. Kako sam kasnije čuo, s početka je bilo zanimljivije, no prema sredini te kraju je, zbog opetovanog sličnog ritma pjesama, sve išlo polako prema dosadnjikavosti. Emma Ruth Rundle, američka je kantautorica, koja iza sebe ima četiri solo izdanja, te nekoliko s bendovima Marriages i Red Sparrowes, u kojima svira gitaru. Na koncertnim nastupima miješa solo izvođenje s gitarom i cijeli bend. Tako je bilo i sinoć u Zagrebu.

Otvaranje i zatvaranje koncerta pripalo je solo izvedbi (Arms I Know So Well, Real Big Sky), pri čemu do izražaja dolazi njen anđeoski glas te zanimljivo sviranje gitare s ehom. U većem dijelu koncerta ipak joj se pridružuje bend, u kojem su ovaj put bili Jaye na gitari, te još basista, bubnjar i slide gitarista, koji su u stvari Jayeov bend, što se u svirci s Emmom moglo i čuti. Ovdje njen vokal nije dovoljno jak za borbu s mračnim naglašeno gitarističkim melodijama, pa se u nekim trenucima gubi ispod postrockovskih ili (shoe)gazerskih baraža. Svejedno, bilo je zanimljivo gledati basistu, koji mi je izgledao kao Cousin Itt iz familije Addams

Što se tiče repertoara, svirao se većim dijelom materijal s posljednjih albuma "Shadows of My Name" i "Marked for Death" te split Ep-a s Jayem "Time Between Us", a počašćeni smo i s novom pjesmom "koju nitko nikad još nije čuo", a čini se da joj je ime Control. I upravo mi se ta pjesma učinila nešto vedrijom od ostatka materijala, a Emma se nakon odsvirane iste čak i nasmiješila, iako je ostatak koncerta imala ozbiljnu facu primjerenu atmosferi pjesama. I dok sam prije koncerta navijao da dođe s bendom, jer sam vjerovao da bi ona u solo izdanju s gitarom bila dosadnjikava za cijeli koncert, nakon koncerta žalim što nije više od četiri pjesme odsvirala tako, jer je upravo to dovoljno da prenese magiju koja izlazi iz njenih usta i gitare.

pedja // 29/11/2017