Sve je mirisalo na baš jeben dan. Jedan od onih prvih pravih proljetnih kad će te malo što spriječiti da pikneš Q-pack pivčuge i strusiš ga na klupici, smijući se pritom priglupim pošalicama podjednako polupijanih poznanika i prijatelja. Tako nekako se i uradilo. Samo, tu je proljetnu predkoncertnu idilu vrlo brzo razbila vijest koja me potresla i šokirala kao rijetko koja. (Sad već bivši) kolega mi iz benda je prebio djevojku i ostavio ju takvu unakaženu, krvavu i slomljenog nosa nasred ulice. Teško je uopće opisati osjećaj koji te obuzme kad spoznaš da je netko koga si smatrao prijateljem i dobrom osobom u stanju počiniti takvo zvjerstvo, najradije bih u zemlju bio propao od muke. Bacilo me to u stanje nekog čudnog tupila, cijelu večer pretvorilo u nešto više nalik livestreamu nego stvarnosti. Pomislio sam i da odjebem sve i odem doma, ali sam ipak ostao. Kasnije će se ispostaviti da bi za opće dobro bilo bolje da nisam , jebiga. Inače, svirali su CC i Contorture. Onako, baš jedan najklasičniji dobri stari mali punk gig u Attacku, jedan od onih kakvih je svojedobno na godišnjoj bazi bilo osjetno više, pa je i sama ta činjenica (uz spomenuto proljeće u zraku) pomagala da se stvori dojam o potencijalnim novim dobrim starim vremenima.

CC je bend tu s kvarta. Svatko tko je posljednjih godina jahao po punk gigovima u gradu će lako prepoznati te face. Naročito kad je riječ o Lei, koja je višegodišnje sviranje u malom milijunu punk bendova ovaj put zamijenila front(vu)menskim dužnostima, i čini se da joj ta uloga možda čak i najbolje pristaje. CC je izdao poprilično mamojebački EP nedavno, i lagano se diže neki "hype" (mislim, uvjetno rečeno, jel') oko njih, dolazi nam do mozgova da su mnogo dobri. Naročito su se kao takvi pokazali na onom suludo vrhunskom gigu u Klaonici za Novu godinu, tad se sve baš nekako poklopilo i kliknulo, pa to možemo smatrati "statement" i "breakthrough" svirkom otprilike u rangu one Eke Bubine prije Bad Noidsa. A to je velik kompliment, jer nisam mislio da ću tako skoro išta uspoređivati s tom svirkom. Za ovaj su nam gig pripremili jubilarnih deset stvari, što je uvijek dobar milestone za imati. Iako je njihovo predviđeno trajanje ukupno vjerojatno nekih dvadesetak minuta, sve je skupa trajalo nešto duže. Već za vrijeme prve pjesme je gitaristu Puljku pukla žica, pa se proces mijenjanja iste pretvorio u pauzu od kojih desetak minuta. Ja sam svo to neko vrijeme kratio bacanjem neupitno glupih komentara za koje kasnije od blago hipersenzibilne provizorne punk komisije saznajem da su (u kompletu s nekim pozicioniranjima, gestikuliranjima i sl.) bili doživljeni kao zlonamjerne provokacije. Što mi nipošto nije bila namjera, budući da prema spomenutom momku gajim simpatije još otprije desetak godina kad mi je s frendom iz razreda svirao covere HIM-a u bendu Nightmare Industry, o čijem postojanju na internetu ne mogu pronaći nikakve dokaze, ali vam garantiram da sam nemalo uživao onomad na njihovoj svirci u Praćki. Poanta priče je, svečano obećajem da loših namjera nikakvih ne imadoh, već da sam (očito bezuspješno) tjerao šegu s likom kojeg smatram drugarom, ali čovjeka je eto tu nešto iziritiralo, pa mi je u momentu kad sam mu svijetlio mobitelom u facu (a.k.a. pokušavao okinuti fotku koju bih piknuo tu u report), odlučio opizditi taj mobitel iz ruke u obližnji zid. Kako mi je fitilj te večeri bio osjetno kraći no inače, tako sam na taj njegov čin impulzivno odgovorio šakom, što je dovelo do komešanja i još jednog kraćeg prekida. Smatram da je njegovo djelo bilo krajnje nepotrebno i neopravdano, ali je isto takvo (a lako moguće i gore) definitivno bilo i moje, pa se ovim putem ispričavam Puljku i ostatku benda, a i ostaloj ekipi kojoj je opisani incident pokvario večer. U ostalim vijestima, nakon početne faze uigravanja s novim (ili i dalje zamjenskim?) bubnjarom (inače likom koji je za vrijeme prve pauze nastavio sjediti na svojoj poziciji i uz rezignirani pogled preko slušalica slušao neku krastčinu, što je dosta rijetko viđeno i samim time pohvalno), bend je sad sasvim masno i debelo podmazana hc punk mašina koju upravo Puljko svojim blago metaliziranim stilom dovodi do razine da su jedan pravi konj koji je spreman podići dosta dobre prašine na nekom skorom galopu po regiji. Što se tiče nas koji nismo svirali, skužilo se da nam je nedjelja. Šutka rijetka i blaga, cjelokupna atmosfera bez nekog naboja (osim onog jednog opisanog, ali i taj je bio slab). I ljudi ne bogzna koliko puno. Možda nekih 40. Ali od toga dosta vrlo mlađahne ekipe, uvijek je lijepo ubrat' da klinci briju pravu briju.

Moram iskreno priznati da mi je razlog dolaska na ovu svirku (kao i dobrom dijelu prisutnih, čini mi se) prije svega bio koncert CC-a, malo što sam znao o šveđankama što se zovu Contorture. No eto, sad sam ih vidio i čuo, pa morti nešto i znam. Iako sumnjam da će se tu naći išta što bi netko razborit smatrao vrijednim spomena. Hajd' da vidimo. U svakom slučaju su njih četiri, i sve su žene. To je provjereno, držite me za riječ. Klasična postava, jel'. A i općenito neko držanje i izgled klasični i očekivani za ljude koji sviraju u d-beat/crust bendu. Jer upravo je to, naime, ono što one dakle sviraju, jelte. Važno je možda u nekom trenutku napomenuti i to da je koncert bio na podu kluba, to smo zaboravili (kad kažem "mi", tu mislim na sebe i nekoliko asistenata koje unajmljujem već zadnjih par godina otkad mi se i ne da baš pisati). Iako je tu činjenicu često lako iskoristiti za brži, lakši i efikasniji prijenos energije na publičare, djevojke su ipak individue pomalo introvertiranijeg tipa, pa nam se nisu (onako kako to recimo na istom tom podu ponajbolje rade cure iz Death Row Groupies) unosile u facu i beljile jezike, već su bile pristojne i odmjerene. To je uključivalo i one abnormalno prožvakane klišeje o tome kako im je nevjerojatno drago što su tu i kako smo svi stvarno al' ono baš predivni ljudi. I tako nakon svake dvije-tri pjesme. Znači, svaki punk bend s deset godina staža je u karijeri odsvirao minimalno 40 gigova za vrijeme kojih im je jamačno bilo puno draže što su na njima nego što im je drago što su pred 30 trulih ljudi u nekoj tamo Medici u Zagrebu. A to nas dovodi do druge točke, koja glasi da svi skupa ne da nismo divni i krasni, nego smo po svoj prilici vjerojatnije ružni, glupi i zli. Tako da mi, moram priznati, počinje propisno ići na kurac što se svaki bend, pa makar njegovo djelovanje uključivalo "borbu" protiv svih oblika normi i konvencija, spremno odlučuje prikloniti ovom najglupljem i najnepotrebnijem klišeju, i s usiljenim smiješkom izdeklamirati te 3 grozno neiskrene rečenice. Ovo sam već sigurno negdje napisao, ali da napišem još 94712342013721890473189045239052348239408234903274019478109218423148231904823432089423952379432 puta, neću ni prismrditi brojci puta koliko su te kurtoazne pizdarije izgovorene. Dakle u momentu dok ovo čitate, na svijetu umre 16 ljudi, rodi ih se 25, izumru 4 životinjske vrste, i 213 frontmena kaže da su sretni što su tu. Dajte ljudi, stvarno nemojte, koji vam je kurac? Nego nastranu to, ja tu sipam žuč, a cure su u biti sasvim dobre, valjalo bi ih i malo pohvaliti. Bubnjarka je najbolja. Cepa sirovo i surovo, točno onako kako to u ovakvom bendu treba. Njene su čvrste demonstracije rtimičnosti nekolicinu nas povremeno tjerale na manje ritanje, a jedan je mladić, razočaran reakcijom ostatka puka koji nije bio od akcije, malo i zaronio na pod, pa se tu efektno izvijao. To je svakako čin kojim se ima razloga podičiti, i ujedno jebeno dobar način za opušteno okončati naporni školski tjedan, kao i napuniti baterije za novi. Djevojke na krilima rade sve po ps-u (za što mi je baka bivše djevojke jednom davno tvrdila da znači "po patrolnom sastanku", što je iz današnje perspektive stvarno nevjerojatno glupo od nje, a tad sam jadan neuk popušio priču), a drznut ću se vokalisticu proglasiti najslabijom karikom. Jer osim što nije na karizmatičniju stranu, ni Montserrat Shaban Bandaranaike za nju nije nužno dole ležeća amorfna masa (tko ubere referencu bez guglanja, ne plaćam mu pivu). Odnosno, hoću reći, tanašno se sve to skupa od nje činilo, nedostajalo je snage i "šusa" u glasu. Ali, zbrojimo li sve što su nam prezentirale, umjereno zadovoljstvo je svakako premoćan dojam. Kako po tom pitanju ne bi bilo zabune, dozvali smo ih i na popularni bis, na kojem su nam, samo zato što smo krasni, odsvirale još dvije skladbe. O tome se na koncertu dakako nije puno moglo spoznati, ali red je napomenuti da je bend vrlo angažiranog tipa, antisistemska i feministička problematika i tematika je većinski predmet njihovog interesa.

Da rezimiram, ovo je bio moj prvi posjet koncertu benda Contorture, ali nadam se da ću im se vratiti ubrzo, jer mi se jako svidjelo i proveo sam se lijepo. Cure su divne, puno im hvala na svemu, a najviše što su došle u nedjelju i na taj način podržale scenu.

ujak stanley // 16/03/2018