Ne tako davno, na koncert dva slovenska benda u našem glavnom gradu na koncert bi došlo slovom i brojkom nula (0) zainteresiranih. U publici bi se izmjenjivali članovi benda i možda organizator, a do dvoznamenkastog broja bi došli zajedno s konobarima i toncima. Srećom, vremena su se promijenila, pa smo na jednom od prvih ovogodišnjih koncerata u KSETu imali prilike prisustvovati odličnoj svirci u ugodno popunjenom prostoru. LYNCH su klasičan rock kvartet iz Ljubljane, koji su, ako se ne varam prvi puta nastupili u Zagrebu. Postoje od 2012. godine, a ako je suditi po njihovom bandcampu i merch štandu iz KSETa, još nemaju dugosvirajući muzički uradak, no zato imaju pregršt zanimljivih pjesama, singlova i EPova, s čijim presjekom su nas počastili u nekih 45 minuta nastupa. Počeli su žestoko s dvije tri noise rock "kopajuće" pjesme, s kojima su me prikovali za pod i ostavili otvorenih usta. Zanimljiva noizična rješenja s gitarističkim međuigrama te upečatljivim narativnim vokalom na engleskom priredili su mi iznenađenje koje nisam očekivao. Većina im je pjesama u tonu, koji priziva 90e godine prošlog stoljeća, kada je ovaj žanr bio i najistaknutiji. U ostatku nastupa čuli smo i poneku potpuno experimentalnu u kojima su koristili i razna pišteća i ina pomagala, no s tim pjesmama me baš i nisu impresionirali, a uhvatio sam i jednu "gusarsku". Kasnije sam ustanovio da se zove Horseabout i objavljena je prošle godine. Uglavnom, svojom žestinom i sigurnim nastupom, pogotovo pjevačevim, Lynch su se pokazali kao ugodno iznenađenje i podigli visoko ljestvicu za bend koji je dolazio nakon njih. Vrlo brzo, na ksetov "oder" popenjali su se Haiku Garden, također ljubljanski kvartet. O njima već sve znamo, u Zagrebu su u zadnje vrijeme svako malo, a čini se da su ovaj puta konačno bili zadovoljni i s posjetom. Sami su ustvrdili da im je to najposjećeniji nastup. Možda je malo više ljudi bilo u Močvari na rođendanu Radio Studenta, ali zbog nesretnog početka svirke, do kraja njihovog nastupa publika se dobrano prorijedila. Iako je već tad objavljen njihov odličan debi album, sada su sa sobom donijeli i vinilna izdanja albuma, a i nekoliko laskavih recenzija s međunarodnih shoegazerskih portala.

Krenuli su s Catch My Breath, koja i otvara album te nastavili s materijalom s albuma i EP-a "Weaver". Možda se ponavljam, no Haiku Garden su se još jednom predstavili u odličnom svjetlu, i dokazali da spadaju u sam vrh svjetske shoegaze scene. Sanjivi vokali, te zidovi buke začinjeni raznim efektima uz čvrstu i razigranu ritam sekciju izmjenjuju se iz pjesme u pjesmu. Ako ste obožavatelj tog žanra, vjerojatno će Vam se svaka pjesma činiti poznatom otprije, no ukoliko zatvorite oči, sagnete glavu prema svojim cipelama, Haiku Garden će Vas odvesti na jedno predivno putovanje kamo god poželite, a tih cca sat vremena svirke proći će Vam puno brže nego što biste htjeli.

pedja // 20/01/2019