U novu koncertnu godinu krenuo sam sa portugalsko-slovenskom kombinacijom i ako je suditi po tom koncertu, čeka me zanimljiva i odlična godina. Slovenski Haiku Garden su nam već standardni gosti, a nakon novog hvaljenog (ne samo od mene) albuma, jedva sam čekao vidjeti i čuti to uživo. Pa onda malo kasnije i o njima, jer nepoznanica su bili portugalski Hause Plants koji su se najavili kao njihovi gosti.

Simpatična mlada četvorka iz Lisabona na turneji je po EU, kako sam saznao kasnije, i oduševljeni su sa svime što su dosad vidjeli, a kažu da svaki dan proputuju 500-600 km, odsviraju cca pol sata koncerta i onda opet drugi dan ispočetka. Ruta im je bila od Dortmunda preko Brna do Zagreba, a onda su krenuli put Budimpešte i do Praga. Zanimljiv itinerer u svakom slučaju. Dečki sviraju pravi indie pop s jingle jangle gitarama i simpatičnim pjevnim refrenima, pa sam kroz njihove pjesme čuo i novozelandske škole Flyying Nun, i malo Smithsa, pa i poneki shoegazerski hit. Počastili su nas sa pjesmama sa dva EP-a (Film for Color Photos i Sleeping With Weird People), a ostale su mi u glavi za pjevušenje Visual Diaries i Small Talk. Puno su i sretno komunicirali s publikom koja je čak i ugodno popunila prostor Močvare za vrijeme njihovog nastupa. Kasnije smo se družili uz merch štand, i jako im se sviđa u Zagrebu, simpa su ljudi, mediteranski mentalitet itd itd. Uglavnom, nadam se da će se još koji puta pojaviti jer veselje koje šire ne treba propuštati.

Malo duža pauza je trebala da četvorka iz Ljubljane rasprostre sve svoje pedale koje su im potrebne za zvukove kojima nas šamaraju. Prvi puta sam ih gledao još 2016 u zabočkoj Zelenoj sobi i odmah su me osvojili predanošću svirki i usviranosti koju rijetko čuješ kod bendova početnika. Danas više nisu početnici, iza sebe imaju dva albuma, jedan EP i vjerojatno gomilu koncerata, a bome i muzika koju isporučuju se prilično promijenila. Osjetno je to i na albumima, pogotovo ovom novom, gdje su ubacili puno više elektronike, no uživo se to osjeća još i više. Tako su između onih laganijih shoegazerskih melodija ubacili puno instrumentalnih dionica ili pjesama koje idu prema krautrocku, a kad se potpuno "raspuste" odu u žestoki post rock i sve to skupa čini poseban gemišt u kojem se samo oni snalaze. To onda dovodi i do manjih padova u intenzitetu svirke, a dojma sam da bi drugačije složena setlista dala bolji učinak prema publici, a možda i njima. Haiku Garden su očito na velikoj prekretnici, a kako i sami kažu, već imaju i dosta pjesama koje idu u različitim smjerovima, pa se mogu samo veseliti ponovnim druženjima s njima.

pedja // 27/01/2023